Just, sveti (lat. sanctus Iustus Tergestinus, tal. San Giusto di Trieste), mučenik (? - Trst, 2.XI.303.?).

Just je kršćanski mučenik koji je živio u Trstu za vrijeme vladanja careva Dioklecijana i Maksimijana. U Jeronimovu martirologiju (Martyrologium Hieronymianum), zbirci svetačkih životopisa sastavljenoj najvjerojatnije u kasnom VI. stoljeću, zabilježen je datum njegove smrti 2. studenoga, bez navođenja godine, te štovanje sveca u pojedinim mjestima sjeverne Afrike. I Pasija sv. Justa (pripovijedanje mučeništva i smrti), koja je očuvana u pojedinim srednjovjekovnim rukopisima, datira njegovu smrt 2. studenoga. Premda nema jednoznačnih podataka za godinu, pretpostavlja se da je smaknut za vrijeme posljednja Dioklecijanova i Maksimijanova progona 303.

Njegova su djela već bila poznata Tršćanima kada je osuđen zbog bezbožnosti (sacrilegium). Rimski je zakon nalagao sucu da se sam treba uvjeriti u krivnju osuđenika te je Just pozvan da pred sudskim službenikom prinese žrtvu rimskim bogovima. Nakon što je to odlučno odbio, sudac Manacije ga je poslao u zatvor, a idućeg dana je ponovno ponukan na žrtvovanje. S obzirom na to da je Just još jednom odbio učiniti ono što se od njega tražilo, išiban je i zatim osuđen na smrt utapanjem. Prema predaji, mjesto njegove smrti je na otvorenom moru ispred rta Sant'Andrea (rtič Sv. Andreja). Njegovo se tijelo na neobjašnjiv način oslobodilo konopa i tereta kojima je bio vezan, a valovi su ga odnijeli do najbližeg žala, na današnju Rivu Grumulu. Tršćanski je svećenik Sebastijan u snu vidio Justovo tijelo te je zajedno s nekolicinom vjernika obišao tršćansku obalu dok ga nije pronašao. Uzeli su ga i pokopali na skrivenom mjestu uz more.

Justu je posvećena tršćanska katedrala. Osim Trsta, zaštitnik je i Labina. Iz liturgijskih razloga, jer je 2. studenog Dušni dan, slavi se 3. studenog, a u Labinu prve sljedeće nedjelje. U Labinu se ostaci posvećene mu crkve nalaze na mjestu današnjeg zvonika, sagrađenoga u prvoj polovici XVII. st., koji nosi njegovo ime.