Svȇti Martȉn (tal. Vettua San Martino), naselje na Labinšćini, sjeverozapadno od Labina (45°08′N; 14°03′E; 323 m nadmorske visine); 169 stanovnika (2021.); općina Sveta Nedelja.

Prije se zvao Vetva, Sveti Martin i Sveti Martin-Vetva, a nakon Drugog svjetskog rata do 2001. Martinski.

Stanovnici su Martȉncani, a tradicionalno su vezani uz poljopivredne djelatnosti. Većinom se obrađivala zemlja u posjedu obitelji Battiala-Lazzarini(Lazarini), a nakon II. svjetskog rata intenzivnije su se uređivali vinogradi Agrolabina. U okolici se od 1920-ih iskorištava boksit.

Prvi tragovi života sežu u prapovijest (gradine, gomile), a iz rimskog je razdoblja u bližoj okolici zabilježeno više paljevinskih grobova te jedan nadgrobni natpis. Iz srednjeg vijeka potječe naselje poznato iz povijesnih izvora pod imenom Kočur (Kacur). Početkom XVIII. st. poznata labinska obitelj Battiala-Lazzarini izgradila je u naselju ladanjski dvor u baroknom stilu, jedan od najreprezentativnijih primjera takve gradnje na Labinšćini.

Današnja župna crkva sv. Martina izgrađena je 1907. na mjestu starije; temeljito je obnovljena 1983. U mjestu se nalazi i crkva Majke Božje od Zdravlja izgrađena 1630.

Župa je osnovana 1632., a danas uz Sv. Martin obuhvaća sela i zaseoke: Barbići, Bečići, Blaškovići, Cere, Čamporovica (Čamparovica) Mala, Čamporovica (Čamparovica) Vela, Faraguni, Frkalonci (Frkalanci), Kokoti, Kršuli, Kraj Draga, Kunj, Letajac, Mali Golji, Mali Turini, Marciljani, Marići, Markoči, Rašani, Ružići, Snašići, Sveti Bartul, Tomovi, Topid, Veli Golji, Veli Turini, Vicani, Zulijani, Zartinj, Žnidari i Županići.

Slike