Gravisi, Girolamo (ili Gerolamo), arheolog, erudit i filolog, markiz (Kopar, 15.VI.1720. - Kopar, 31.III.1812.).

Potomak je koparske plemićke obitelji, otac mu je bio Dionisio, majka Maria Tiepolo.

U rodnom se gradu školovao kod pijarista (Collegio dei scolopi), a ujesen 1739. počeo je studirati na padovanskom Sveučilištu (Università legista), na koje se upisao zajedno sa sugrađaninom, prijateljem i bratićem Gian Rinaldom Carlijem. Iz Carlijevih zapisa razabire se da se Gravisi u Padovi bavio, osim književnošću, jezikoslovljem i poviješću, i drugim znanostima, poput fizike. U Padovi ga je orijentalnim jezicima te hebrejskom i grčkom podučavao franjevac Michelangelo Carmeli, prvi profesor orijentalistike na tamošnjem sveučilištu.

Nakon diplome 1743. vratio se u Kopar, gdje se posvetio upravljanju vlastitim dobrima i povijesno-eruditskim istraživanjima.

Oženio se 12.IX.1745. bogatom koparskom plemkinjom Chiarom Barbabianca te će se potom obitelj prezivati Gravisi-Barbabianca. Imali su dva sina (Anteo i Dionigio) koji su krenuli očevim stopama, ali su obojica umrli mladi. To ga je toliko pogodilo da je zamalo odustao od svoga djelovanja.

Njegove su znanstvene rasprave bile vrlo cijenjene u čitavoj Italiji. Od rane je mladosti bio uključen u rad kulturno-znanstvenih društava. S petnaest je godina (26.VII.1735.) primljen je u koparsku Accademiju dei Risorti, ali zbog nepunoljetnosti nije mogao postati njezinim punopravnim članom pa je, s G. R. Carlijem, utemeljio Accademiju dei Operosi. Nakon povratka u Kopar postat će 19.VI.1744. predsjednikom Accademije dei Risorti. Bio je i član akademija u Urbinu (od 1752.), Vidmu (Udine, od 1761.), Rovigu (1762.), Bellunu (1772.), Gorici i Padovi (1781.) te Kölnu (1796.), a i drugih sličnih društava diljem Italije.

Akademija u Vidmu objavila mu je 1789. raspravu Dell'Illirico Forogiuliese, rad koji je rezultat njegove dugogodišnje polemike sa sugrađaninom grofom Francescom Almerigottijem o povijesnim granicama između Veneta i Histra. Gravisi je tvrdio da Istra nikad nije bila dio Ilirika već Italije (italskog dijela Rimskoga Carstva), čija je granica bila na Raši.

Namjeravao je također prirediti djelo koje bi sadržavalo podatke o koparskim književnicima. Pietro Stancovich ga je pismom potaknuo da ne odustane od te plemenite zadaće, na što mu je Gravisi odgovorio da mu prilike ne dopuštaju ispunjenje toga plana.

Nakon povijesnih pobjeda Austrijanaca nad Francuzima u napoleonskim ratovima u Italiji 1799., 79-godišnjem Gravisiju pripala je čast sastaviti sonet koji će proslaviti te događaje; u njemu ističe zasluge austrijskog maršala Paula Kraya, a naslovljen je A Virgilio.

Za vrijeme francuske vladavine živio je u Veneciji.

Objavio je mnoge disertacije iz povijesti i arheologije te ostavio brojne neobjavljene tekstove iz gramatike, jezikoslovlja, prirodnih znanosti, povijesti, arheologije, teologije, filozofije i dr.