Raški rudar, glasilo Istarskih ugljenokopa Raša koje je, s prekidima, izlazilo nakon Drugog svjetskog rata do 1990-ih.

Raški rudar u početku je izlazio s podnaslovom Organ sindikalne podružnice (Saveza sindikata) i uprave Istarskih ugljenokopa, a na kraju kao glasilo Istarskih ugljenokopa "Tupljak". Prvi broj izašao je 7.XI.1947. i bio je jedan od prvih "tvorničkih" listova u tadašnjoj Jugoslaviji. List je izlazio u razdobljima 1947.–49., 1959.–65. i 1972.–93. Učestalost izlaženja bila je, najčešće, jednom ili dvaput mjesečno. Tiskao se u Tiskari "Otokar Keršovani" u Puli te u Tiskari i knjigovežnici Labin.

Raški rudar rijedak je primjer novina u poduzećima na prostoru tadašnje Jugoslavije koje su svojim izgledom i sadržajem, vezanim ne samo za bivši rudnik nego i za život lokalne zajednice te događanja u zemlji i općenito u svijetu, nadišle ne samo standarde svoga vremena nego i brojnih današnjih "korporativnih'' glasila, kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu. Na njegovim stranicama ostala su zabilježena ne samo zbivanja u i oko Istarskih ugljenokopa Raša, već i gotovo svi važniji događaji iz političkog, gospodarskog, kulturnog i sportskog života na Labinštini. Tijekom pola stoljeća izlaženja list je bio kroničar jednog vremena i življenja s rudnikom. U njemu su najviše mjesta zauzimale rubrike s informacijama vezanima za rad Istarskih ugljenokopa, ali uz njih se nerijetko pojavljuju i druge teme koje su bile važne rudarima s Labinštine, poput priloga o raznim sportskim natjecanjima, akcijama darivanja krvi, programima zapošljavanja, proslavama praznika, kao i razgovori s rudarima, vijesti o rudarskim nesrećama i dr. U listu se objavljuju i literarni prilozi, aforizmi i humoreske te informacije iz drugih novina (Komunist, Labinska komuna...). Neki su tekstovi bili pisani na čakavskome narječju, na labinskoj cakavici, čime se zanimanje za ovaj list širilo i na članove obitelji rudara te ostale građane.

Prvi urednik bio je Šanto Kranjac, prvi poratni novinar u Labinu. Uređivali su ga i za nj pisali Čedo Diminić, Bogoljub Barjaktarević, Mirko Kramarić i dr., a profesionalnu karijeru u njemu je 1964. započeo novinar Armando Černjul. Od 1989. list je uređivao Marino Fonović, koji je bio i urednik Informacija, informativnog glasila Istarskih ugljenokopa Tupljak, koje su početkom 1990-ih postupno zamijenile Raškog rudara i izlazile uglavnom tjedno do 1.XII.1999., odnosno gašenja Tupljaka, posljednjeg rudnika na Labinštini (Labinšćini), zatvorenog dva dana ranije.