Vaniglio, Italia, pjevačica zabavne glazbe (Pula, 18.I.1926. - Desenzano del Garda, 21.XII.2012.).

Karijeru je započela 1940., a vrlo brzo je počela surađivati s Albertom Semprinijem, talijanskim glazbenikom koji je u Milanu vodio više instrumentalnih sastava kao dirigent i pijanist. Prve uspješnice snimila je 1942. za tvrtku La Voce del Padrone, a među njima su bile pjesme L'usignolo è triste (Slavuj je tužan) i Nebbia (Magla). Nastavila je uspjeh snimivši nekolicinu pjesama na gramofonskim pločama na 78 okretaja između 1944. i 1947. Godine 1945. postaje članicom Trija Gambarelli, te prelazi na džez, što je obilježilo njezinu kasniju karijeru (nastupala je i s Dukeom Ellingtonom za njegove prve turneje u Italiji). Godine 1949. postala je solo pjevačica orkestra Piera Rizza, te je s njim snimila nekoliko pjesama u ritmu swinga, poput Ho un sassolino nella scarpa i Mamma voglio anch'io un fidanzato.

Udala se 1953. za Feba Contija, glumca i kasnijeg televizijskog voditelja, te se već sljedeće godine povukla iz aktivnog glazbenog djelovanja i posvetila se obitelji. Povremeno je ipak nastupala u posebnim prilikama, no vrlo rijetko. Glumila je 1976. zajedno sa sinom Fabiom Contijem u filmu Il bocconcino režisera Romana Scandariata (rođenog u Rijeci).

Preminula je nekoliko dana poslije smrti svoga supruga.

Slike