Sveta Srca, muzejsko-galerijski prostor Arheološkog muzeja Istre (AMI), smješten u nekadašnjoj crkvi Svetih Srdaca Isusova i Marijina u Puli.

Crkvu su dale izgraditi redovnice Svetih Srdaca, koje su na ovo mjesto došle 1896., uz samostan izgrađen 1899., u kome se danas nalazi Tehnička škola Pula.

Trobrodnu dvoransku crkvu u klasicističkom stilu kasnobaroknog izričaja započeo je 1908. graditi poduzetnik Virgilio Volpi, a dovršio Domenico Malusà 1910. Nalazi se na padini podno Kaštela, između De Villeovog i Cvečićevog uspona. S apsidom na jugoistoku duga je 34,6 metara, a široka 14,7 te visoka 15,3 metra. U građevinu se s pročelne strane ulazi s De Villeovog uspona, a postoji i bočni ulaz na sjeveroistočnoj strani crkve. Prema projektima crkva je trebala imati zvonik visine oko 26 metara, na začelju ili ispred crkve, koji nikad nije izveden.

Redovnice su samostan i crkvu napustile krajem Drugog svjetskog rata. Od tada desakralizirana crkva nije korištena do 1958., kad je preuzima AMI te je isprva koristi kao čuvaonicu.

Zbog vrlo lošeg stanja građevine, temeljene na nasipu, 1980-ih inicirana je njezina obnova i prenamjena prostora. Devedesetih godina dio građe iz čuvaonice je preseljen u Fort Bourguignon, a krov crkve je obnovljen.

Godine 2007. započeta je obnova crkve, isprva u lapidarij AMI-ja, od čega se odustalo te je renovirana građevina otvorena 2011. kao Muzejsko-galerijski prostor Sveta Srca. U crkvi su u bočnim brodovima dograđene galerije spojene mostom. Apsida je pregrađena velikim zidom na koji se mogu projicirati filmovi i prezentacije. Projekt pregradnje prostora potpisuje Modus d.o.o.

Sveta Srca koncipirana su kao multimedijalni prostor za izložbe muzejskog i galerijskog tipa, ali i kao mjesto održavanja predavanja, kongresa, znanstvenih tribina, predstava, koncerata, filmova, festivala i drugih kulturnih sadržaja. Prostor je svečano otvoren 14.VII.2011. izložbom Pula – rađanje grada i otada mjesto je održavanja velikih izložbi u organizaciji AMI-ja kao i različitih gostujućih izložbi poput Descriptio Macedoniae. Izložba starih karata Makedonije (15.–20. st.) (2011.), Historicistički kabinet čuda (Hrvatski Apoksiomen) (2012.), Ki sit, ki lačan. O prehrani u Istri (2012.), Pietro Nobile. Istarski motivi početkom 19. stoljeća (2013.), Histri u Istri. Put kroz svijet starih Histra (2013.), Godina konja - suvremena kineska umjetnost, umjetnik Shi Liru (2014.), Adriatico senza confini / Otvoreno more (2015.), Naša Pula – La nostra Pola – Our Pula (2015.), Istra, lav i orao. Termporis signa - Arheološka svjedočanstva istarskog novovjekovlja (2015./16.), Izložba Tvornice stakla u Puli (2016.), Laibach Kunst Machine (2016./17.), Gajba i tić. Pokriveno i raskrito u seksualnosti Istre (2017./18.), Prapovijest u rukama (2018./19), Hrvatska nematerijalna kulturna baština na UNESCO-vim listama (2019.), Pula – Grad interval (2019.), Znanost narodv – Povijest edukacijske djelatnosti Arheološkog muzeja Istre (2019./20.), Avari i Slaveni južno od Drave (2021.) i dr.

Slike