Plominski statut, dokument iz XIV. st. čiji se fragment prijepisa iz XVIII. st. čuva u Državnom arhivu u Pazinu.

Riječ je o kvadernu od 12 listova 20 x 30 cm, bez korica, u kojem je na latinskom jeziku zapisan dio Statuta općine Plomin (capitula comunis Flanonae) – točnije prva knjiga (liber) s poglavljima (capitula) od I. do XXXI. i početak poglavlja XXXII.

Dokument je pronađen 1950. prilikom preuzimanja dijela labinskih arhivalija i onih labinske obitelji Scampicchio u arhiv Jadranskog instituta JAZU u Zagrebu. Naknadna potraga za drugim dijelovima statuta bila je bezuspješna, pa je povjesničar i arhivist Bernard Stulli 1970. objavio sačuvani tekst statuta na latinskom uz niz bilješki, komentara i ispravaka te uvodnu analizu povijesnih okolnosti nastanka njegovog izvornika, koji je možda prepisivač imao kao predložak pri prijepisu.

Statut je, kako piše u prvom poglavlju, donesen na osnovi teksta Labinskog statuta, pisao ga je prezbiter Dominik Družak (Dominicus Drusacio) po nalogu tadašnjeg labinskog i plominskog podestata Francesca Quirina, kada je mletački dužd bio Franjo (Francesco) Foscari, te je naveden datum 25.VII.1438. Nema podatka kada su venecijanske vlasti prvi put potvrdile Plominski statut, ali u arhivima postoji potvrda mletačkog Senata, odnosno duždev dukal od 13.VII.1451.

Stulli navodi da je i sačuvani prijepis statuta napravljen u Plominu, na praznim stranicama računske knjige lokalnih bratovština, pa ga na temelju u njoj datiranih zapisa i istovjetnog rukopisa prepisivača, datira u 30-e ili 40-e godine XVIII. st.