Parkovi u Puli, urbana krajobrazna i hortikulturna arhitektura na području grada Pule, uređena uglavnom između druge polovice XIX. st. i druge polovice XX. st., a obuhvaća 15-ak parkovnih cjelina..

Park pod Arenom proteže se na površini od 3300 m², a nastao je 1930-ih na mjestu dotadašnjeg vojnog skladišta namijenjenog prvotno potrebama austrougarske, zatim talijanske vojske. Nalazi se na blagoj padini ispod Arene, a obiluje maćuhicama, begonijama i petunijama.

Park Valerija nastao je u razdoblju od 1890. do 1893. i bio je vrhunac parkovne umjetnosti tog doba. Sredstva za njegovu izgradnju osigurana su općinskom odlukom kojom je izdvojeno 2000 forinti. Park je podignut u spomen na austrijsku nadvojvotkinju Mariju Valeriju, najmlađe dijete cara Franje Josipa I. i carice Elizabete (Sissi). Trokutastog je oblika, a smješten je zapadno od Arene, između Rive i Flavijevske ulice. U početku se sastojao od pet dijelova četvrtastog i trokutastog oblika te četiri uzdužnih trakastih površina uz prometnice. Perivoj je bio karakterističan po zimzelenom bilju (lovor, bekovina, šimšir, kalina) oblikovanom u geometrijske figure (kugle, polukugle, kocke, stošci). Pravilne pošljunčane staze sjekle su se po pod pravim kutom. Središnji plato bio je okružen klupama. Odvodnja je bila omogućena bočno postavljenim slivnicima. U središtu perivoja bio je vodoskok u kojem je 1897. postavljen mjedeni kip Amora u školjci na leđima dviju morskih nemani. Već 1904. njegovo je mjesto preuzeo spomenik carici Elizabeti koji je trideset godina kasnije srušen da bi 1940. tamo bila postavljena mjedena rimska vučica s Romulom i Remom. Potonju skulpturu su talijanske vlasti odnijele nakon oslobođenja. U sjećanje na pobunu mornara u Boki Kotorskoj iz 1918. u parku je 1953. postavljen spomenik Mornaru. U vrijeme Italije, kada je park nosio ime princa Umberta, s donje je strane posađen drvored crnika. Druge biljne vrste koje su krasile perivoj su cedar, čempres, juka, velika i mala žumara, lovor, oleandar, tisa i bekovina. Park danas, u dijelom izmijenjenom obliku u odnosu izvorni, ima ukupnu površinu od 5270 m², od kojih 2790 m² je pod biljnim pokrovom, a 480 m² spada u staze. Devet desetina biljnih vrsta u parku čini zimzeleno raslinje.

Park Franje Josipa I. nastao je na površini od 8000 m² u drugoj polovici XIX. st. kao Gradski park, a u njegovoj je blizini početkom XX. st. niknuo hotel Riviera. U drugoj polovici XX. st. u parku je izgrađena fontana čiji je rub istaknut nizom prirodnih istarskih oblutaka. Rubno uz park, prema Rivi, izdižu se primjerci kanarske palme.

Park kralja Zvonimira trapeznog je oblika na površini od oko 4000 m², u blizini hotela Riviere čije je ime neko vrijeme nosio. Stazama je povezan s parkom Franje Josipa I.

Titov park uz Rivu dovršen je 1953. U prednjem dijelu parka dominira Spomenik palim borcima i žrtvama fašističkog terora, djelo Vanje Radauša, izrađen 1952., a postavljen 1957. U parku su i spomen-poprsja dijela istarskih narodnih heroja i istaknutih pulskih antifašista. Osim alepskih borova krase ga grmovi suručice, tamarike, oleandra... a maketa Pule u bronci olakšava orijentaciju pri obilasku grada.

Park Petra Krešimira IV. podignut je 1953. na površini od 3380 m². Ubrzo je izgrađena fontana od istarskog kamena kao simbol dovođenja pitke vode u Pulu s izvora doline Raše. U parku je i osmerokutni mauzolej iz I. st. građen na području rimske nekropole. Parkom dominira stablo atlaskog cedra pravilne krošnje i debla.

Park mladenaca nastao je sredinom XX. st. u neposrednoj blizini Augustovog hrama. Skrivena rasvjeta u podnožju vitkih stabala čempresa daje mu posebnu draž u noćnim satima.

Park grada Graza uređen je 1957.. u strogom centru grada na ruševinama zgrada koje su srušene u bombardiranju pa je njegova podloga nekvalitetna. Krase ga arheološki eksponati zbog kojih je u početku nosio naziv Arheološki park. Od biljnih vrsta tu je skupina crnika, jedinstveni primjerak samonikle smokve, a rubno prema prometnicama su stabla ladonje (koprivića) grmovi mirte.

Monte Zaro, najveći je pulski gradski park, podignut oko austrougarskog Hidrografskog zavoda sa zvjezdarnicom. Sagrađen je na površini od 29 000 m², a svega desetinu pokrivaju staze. Kompozicija parka je osno-simetrijska, a čine je zvjezdarnica, stubište i vodoskok. U središtu parka na mramornom pravokutnom pijedestalu bio je 1877. postavljen spomenik austrougarskom admiralu Wilhelmu von Tegetthoffu okružen raskošnom cvjetnom grupom. Spomenik je uklonjen 1920. (danas je u Gradcu [Graz]), a na njegovom je mjestu vodoskok. U vrijeme Italije Monte Zaro je bio izuzetno njegovan park. U njemu raste 20-ak vrsta stablašica i grmova, a najbrojniji su lovor, bekovina, alepski bor i cedrovi. Od cedrova su prisutni atlaski, himalajski i libanonski cedar, a zastupljena četinjača ja alpski bor.

Huguesov park nosi ime po agronomu Carlu Huguesu, a zelena je oaza blizu centra grada. Pravokutnog je oblika i površine 3000 m². U parku je spomen-poprsje fizičara Nikole Tesle.

Mornarički park, prvotno nazvan Maksimilijanov park, uređen je 1863. Tada je imao 32 parkovne površine i dva vodoskoka uz plinsku rasvjetu i klupe. Do 1914. u njemu su zasađene 63 biljne vrste. Bio je to prvi pulski perivoj smješten između Arsenalske, Rizzijeve i Besenghijeve ulice, ukupne površine 12000 m² od čega je 4700 m² otpadalo na staze, a ostatak je bio pokriven biljnim pokrovom. U parku je 1876. postavljen spomenik nadvojvodi Ferdinandu Maksimilijanu Habsburškom koji je 1854.-64. bio zapovjednik ratne mornarice. Bio je to tri metra visok stup koji je završavao s više od metra visokim mjedenim likom Slobode. U parku su do 1914. sađene biljne vrste iz cijelog svijeta kuda su plovili austrougarski brodovi: arizonski čempres, libanonski cedar, kalifornijski bor, magnolija, obalni mamutovci i dr. Kada je Pula pala pod talijansku vlast, park je promijenio ime u Mornarički, a 1919. spomenik Maksimilijanu prenesen je u Veneciju. U vrijeme Italije svaka je biljka imala naziv napisan na latinskom i njemačkom jeziku te narodno ime, no kada su 1956. nazivi obnovljeni, napisani su samo na hrvatskom i latinskom. Park je tada bio nazvan Botaničkim parkom. U 1970-im preko gotovo polovice staza nasipavana je zemlja pa je broj staza pao na 14 velikih i tri manje. Vodoskoci su isušeni i pretvoreni u dječja igrališta. Park je i danas najbogatiji biljnim vrstama od svih pulskih parkova.

Giardini, današnje središnje gradsko šetalište, bili su uređeni kao parkovna površina u drugoj polovici XIX. st. na području podno Kaštela, gdje su bili vrtovi (tal. giardini). Uređene su staze, gredice s cvijećem, zasijana trava, zasađena stabla. Površina je poslije bila prenamijenjena u tržnicu. Početkom XX. st. posađeno je stotinjak stabala ladonje u četiri reda, koja i danas pružaju hlad.

U pulske se parkove ubrajaju i Mornaričko groblje, Šijanska šuma te Lungomare, 4 km duga uzmorska šetnica od kupališta Valkane preko Gortanove vale do Valsalina.

*natuknica je nastala u sklopu radionice uređivanja Istrapedije i Kulturistre