Ostroman (Ostromann), Rudi (Rodolfo, Rudolf, Rudy), nogometaš i nogometni trener (Pula, 22.XII.1903. – Pula, 5.IX.1960.).

Sin pulskog vatrogasca Giuseppea Ostromana.

Nogomet je počeo igrati u ekipi Giovani calciatori polesi, da bi 1921. prešao u pulsku Ederu, za koju je igrao do 1924. Potom prelazi u Milan, u koji ga je doveo predsjednik Piero Pirelli. U Milanu je igrao četiri sezone, odigravši 73 utakmice i postigavši 33 zgoditka. Prve je sezone zabio 18 golova u 21 utakmici i bio drugi strijelac lige.

Na njegovu je karijeru presudno utjecala vrlo teška ozljeda koju je zadobio prvog dana prvenstva 1925./26. jer ga je izbacila iz igre cijelu sezonu, a sljedećih sezona nije dostigao razinu kvalitete igre kakvu je imao prije. Igrao je potom u Serie A za Triestinu u sezonama 1928./29. i 1929./30. (ukupno 26 golova u 64 utakmice) te Legnano u sezoni 1930./31. (3 u 29). Potom je sezonu 1931./32. odigrao u Serie B za Cagliari (10 u 32). Prije okončanja igračke karijere odigrao je još dvije sezone (1932./33. i 1933./34.) za pulski Grion u Serie B. U sezoni 1942./43. bio je trener Griona, zauzevši 5. mjesto u Serie C (Skupina/Girone A), posljednjem prvenstvu koje je Grion igrao.

Bio je napadač, podjednako je igrao objema nogama, a osobito je dobro igrao glavom. Ukupno je u 262 službene utakmice postigao 94 zgoditka. Nije htio promijeniti svoje njemačko prezime u Pasqualini, pa mnogi smatraju da zbog toga nije nikada pozvan u reprezentaciju.

I u Milanu i u Legnanu i u Grionu glavni mu je konkurent na mjestu središnjega napadača bio Puležan Giorgio Cidri (rijetko su igrali istovremeno).

Po povratku u Pulu zarađenim je novcem otvorio bar Sport (poznatiji kao „bar Ostroman“) u današnjoj Ciscuttijevoj ulici (tada Via Cenide), koji je postao poznato okupljalište pulskih sportaša. I nakon rata bavio se ugostiteljstvom, vodio je gostionicu „Al calciatore“ u današnjoj Ulici Dubrovačke bratovštine.

U novinskim izvještajima često je navođen kao Ostroman II jer je i njegov stariji brat Vittorio (Ostroman I) igrao nogomet, kao i mlađi Giuseppe (Ostroman III).

Slike