Knjižnica Franjevačkog samostana Pohođenja Blažene Djevice Marije u Pazinu djeluje od 1481. godine i najstarija je knjižnica na području Istarske županije. Voditelj knjižnice je aktualni gvardijan samostana.

Tijekom povijesti je samostan pripadao različitim provincijama da bi 1948. godine bio vraćen provinciji sv. Jeronima. Za vrijeme francuske uprave pretvoren je u vojarnu i vojno skladište, a u njemu je bio tek jedan redovnik. U to je vrijeme samostan vodio gvardijan Nicefor Fachinetti (1752.-1815.) koji je ujedno bio i knjižničar te pribavio veliki broj knjiga. Knjižnica je služila isključivo redovnicima, a izvan samostana knjige su mogli koristiti samo članovi franjevačkog reda. Franjevci su knjige pribavljali i novcem koji bi zaradili radeći kao profesori u prvoj pazinskoj pučkoj školi i Carsko-kraljevskoj franjevačkoj gimnaziji koje su djelovale u samostanu. Fond knjižnice potječe uglavnom iz ostavštine franjevaca, a sastoji se od starog fonda koji je popisan u sačuvanoj inventarnoj knjizi sastavljenoj od 1891. do 1913. godine koja sadrži djela objavljena od 1482. do 1913. godine i novijeg dijela fonda koji je neobrađen. Sadržajno fond knjižnice pretežito čine djela iz oblasti teologije i filozofije, a zastupljene su retorika, jezikoslovlje, crkveno pravo, povijest, prirodoslovlje, medicina, matematika, zemljopis i književna djela. Djela najčešće potpisuju stariji kršćanski pisci (sv. Jeronim, sv. Augustin, sv. Bonaventura), rimski autori (Ciceron, Plutarh, Seneca, Ovidije, Salustije) kao i grčki (Homer i Ezop). Ima i djela novije europske književnosti poput onih Schillera, Prešerna i drugih. Referentna građa knjižnice uglavnom je na njemačkom jeziku. Najstarija knjiga fonda je inkunabula: Nicolaus de Lyra, Postilla in Vetus et Novum Testamentum, (4sv.), Venetiis, Franciscus Renner de Heilbronn, 1482.  Najbrojnije su knjige iz 18. stoljeća, rukopisnih knjiga je 8 od kojih je najstarija „Necrologium Patrum et Fratrum Provinciae Reformatae Sanctae Crucis olim Bosnae, Croatiae et Carnioliae" iz 1490. godine. Knjige i periodika su na latinskom, talijanskom, njemačkom i slovenskom, a tek manji dio na hrvatskom jeziku. Jezik knjižnog fonda povezan je s pripadnošću samostana tijekom godina hrvatskim i slovenskim provincijama. Među pedesetak Croatica sačuvana je stara i vrijedna knjiga na hrvatskom jeziku, jedan od šest poznatih primjeraka trećeg izdanja lekcionara Bernardina Splićanina, „Pistule i evanyelya po see godischie harvatschim yazichom stumacena", 1586.  Među važnijim sačuvanim djelima su i 3 Croatice iz 18. stoljeća na latinskom jeziku: „Cithara octocorda" (1757.), Bedekovićev „Natale solum s. Hieronymi" (1752.) i Jambrešićev „Lexicon latinum" (1742.), te 2 djela gradišćanskog hrvatskog autora Đure Rapića (Gjuro Rapics Gradiscanin): „Predike nediljne" (1762.) i „Od svakoga po mallo" (1764.). Prema popisu iz 1913. godine knjižnica je sadržavala 1.918 naslova u 8.406 svezaka. Neka su djela oštećena zbog starosti i ne provođenja zaštite fonda uvezivanjem,  a fond je ugrozila i vlaga.