Kȕš (kadulja, Salvia officinalis), višegodišnja zimzelena biljka grmolikog oblika.

Raste u visinu do 40 centimetara, a ima vrlo izraženi miris. Stanište su joj kamenjari i drugi stjenoviti i suhi predjeli istočnog dijela Istre, a raste i po Dalmaciji, Hercegovini, Crnoj Gori te u mnogim regijama uz Mediteran.

Stabljika i listovi su blago dlakavi, a biljka se može uzgajati ili rasti u divljini. Cvate u svibnju kada daje tamnoljubičaste cvjetove. Ima višestruku ulogu kao začinsko i kao ljekovito bilje. U terapeutske svrhe koriste se listovi koji su bogati vitaminima C i B1, kao i mineralnim solima.

Cvjetovi se beru od svibnja do kolovoza, a suše se na prozračnim mjestima te, kao i listovi, imaju vrlo snažnu aromu. Korisni su kod upale desni, probavnih teškoća te uz dodatak meda i mlijeka pri liječenju upale grla i kašlja. Dovoljno usitnjeni listovi mogu se pušiti umjesto duhana, a sušeni listovi uz zadržavanje u ustima duže vrijeme čiste desni i jačaju zubno meso. Ukoliko se utrljavaju na kožu glave, navodno pospješuju rast kose.

U Istri kuš ima više naziva u raznim inačicama: kus, kadulja/kaduja, žalfija, salvija, slavulja/slavuja, antônić... Na istrovenetskom je savia, a na istriotskom u Vodnjanu i Balama sàvis, u Rovinju sàvia.