Battiala, labinska plemićka obitelj, zabilježena 1731. u popisu labinskih plemićkih obitelji u djelu ljekarnika Bartolomea Giorginija Memorie istoriche antiche e moderne della Terra e territorio di Albona.

Herman Stemberger, ne navodeći izvore, tvrdi da je utemeljitelj obitelji Battiala bio gusar tursko-albanskog podrijetla, koji je za račun Venecije u prvoj polovini XVII. st. napadao austrijske brodove što su iz Bakra prevozili sol u Trst. Njegovo djelovanje bilo je povezano s promatračnicom u kuli kraj Sv. Ivana u Beški, kraj Koromačna, koja mu je dojavljivala kada treba napadati. Obogativši se, obitelj je otkupila mnogo zemljišnih parcela južno od Labina. Također po Stembergeru, Battiale su 1743. kupile od Mletaka poluotok Ubas, prekriven šumom, i ujedno grofovsku titulu. Prema obiteljskoj predaji u Labinu su od davnina. Već u XIV. st. imali su plemićku titulu, čime su stekli pravo na izgradnju kule u Sv. Ivanu u Beški. Odatle su nadzirali pomorsku granicu u korist Venecije, za koju su ratovali protiv Turaka i Uskoka, te su na temelju toga 10.V.1742. dekretom stekli grofovsku titulu. Labinski zemljišni katastik iz 1708. potvrđuje da su Battiale bili najveći zemljišni posjednici na tom području. Tijekom XVII. i na početku XVIII. st. u Labinu su izgradili najveću palaču, na površini od gotovo tisuću četvornih metara. Središnji dio te palače danas je sjedište labinskoga muzeja.

Tommaso (XVII. st.), spominje se kao vrlo uvažena crkvena ličnost (Pietro Stancovich), labinski župnik, koji je bio i generalni vikar pulske dijeceze. Njegov rođak, Giovanni Antonio (Labin, 17.XI.1677.–?, XVIII. st.), po završetku studija prava postao je pjesnik i istaknuti govornik, tako da je među pravnicima u Veneciji zbog svoje elokvencije prozvan ilirskim Ciceronom.

U natpisu na kamenoj ploči u obiteljskoj palači navodi da je grof Jacobo (druga polovina XVIII. st. – prva polovina XIX. st.) u XIX. st. obnovio mlin, vjerojatno na rijeci Raši, koji je nekoć pripadao samostanu Sv. Petra u Šumi. Njegov je brat Nicolò (druga polovina XVIII. st. – prva polovina XIX. st.) 1821. zastupao Labin u Carskoj pokrajinskoj komisiji u Kopru.

Udajom Margherite (XIX. st.) za baruna Lodovica Lazzarinija, 1825. obitelj Battiala spaja se s obitelji Lazzarini, kojoj je 1860. dopušteno da svojem prezimenu doda i prezime Battiala. Potomci obitelji Lazzarini de Battiala žive u Padovi.