Bastian (Baštijan), Mate (Matko), pseudonim Omišljanin, svećenik, političar i književnik (Jugi kraj Kastva, 5.IX.1828. – Trst, 25.XI.1885.).

Gimnaziju je počeo polaziti u Rijeci, a završio u Zagrebu (1848.). Studirao je bogosloviju u Gorici (1848.–51.) i Trstu (1851.–52.), a potom je službovao kao kapelan u Umagu. Od 1856. do smrti živio je i radio u Trstu, gdje je bio vjeroučitelj u više škola.

Sudjelovao je u hrvatskom nacionalnom pokretu u Istri pod vodstvom biskupa Jurja Dobrile. U književnosti je poznatiji kao pjesnik, a često je objavljivao pod pseudonimom. Prvu pjesmu (Liburnjan, sa vrha Učke na povratku u domovinu) tiskao je 1855. u Nevenu. Njegova je lirika najprije domoljubna, preporodna, ali i refleksivna.

Sudjelovao je u osnivanju Naše sloge surađujući s biskupom Dobrilom i drugima. U tom je listu, kojemu je do smrti bio jedan od urednika, objavio niz pjesama, ali i drugih tekstova. Uglavnom su to bili članci političkog, kulturnog i društvenoga karaktera, te razgovori (dijalozi) i šaljivi tekstovi. Pisao je i popularne tekstove Franine i Jurine, koje je likovno ilustrirao njegov brat blizanac Ivan Bastian.

Ostali su mu nedovršenima tekst jedne drame (Zadnji kastavski kapetan) te dva epa, komični Zidanje lovranske lože i religiozni Trsat i nacrt povijesne drame Slavija. Njegovo književno djelovanje ostalo je u sjeni političke aktivnosti, a njegov sveukupni rad ostavio je jak pečat na cijelom istarskom hrvatskom nacionalnom pokretu. Dio njegovih pjesama izgubljen je, a dio je objavio Marin Sablić (Vienac, 1889.).