Galli, Lina (Carolina), književnica, pjesnikinja (Poreč, 10.II.1899. - Trst, 24.VI.1993.).

Kao djevojčica ostala je bez majke, učiteljsku školu završila je u Kopru, a 1931. otišla je u Trst gdje se posvetila učiteljskom pozivu i pisanju. U tršćanskom kulturnom miljeu druži se s istaknutim književnicima i drugim umjetnicima, među kojima su Umberto Saba, Italo Svevo, Pier Antonio Quarantotti Gambini, Marcello Mascherini, Virgilio Giotti i dr.

Prvo razdoblje njezina stvaralaštva vezano je uz dječju književnost, radovi iz tog perioda postali su sastavnim dijelom brojnih školskih antologija, a dio je objavljen u zbirci novela Le filastrocche cantate col tempo (Torino 1932.). Napisala je priče za djecu Fanfan, il piccolo zingaro, La bambina del vestito roso i dr.

Pogođena osobnom tragedijom tijekom Drugog svjetskog rata kada su joj partizani brata bacili u jamu (fojbu), kasnije je napisala pjesmu Fratello. Bol, patnja i smrt prožimaju njezinu intimističku poeziju. Usprkos svemu, u svojim djelima ističe i ljubav prema rodnome gradu i Istri općenito. Osjeća se dodir s prirodom, morem, plažama i borovim šumama njezinog Poreča. Objavila je zbirke pjesama: Pianti, risate e stelle (1935.), Città (1938.), Giorni di guerra (Siena 1950.), Tramortito mondo (1945-1947) (Milano 1953.), Giorni d'amore (Rim 1956.), Notte sull'Istria (1958.), Domande a Maria (Padova 1959.), Incontri (Padova 1963.), L'agosto dei monti (Padova 1966.), Mia città di dolore (Trst 1968.), Dal fondo della stiva (Milano 1970.), Voci contrapposte (Pisa 1977.), Chi siamo? (Verona 1982.), Il tempo perduto (Milano 1987.), izabrane pjesme Un volto per sognare (Trst 1987.) i I sogni (Trst 1989.). Izbor njezinih pjesama Eppure ancora un mattino (Padova 1973.) priredila je Nora Baldi, Un volto per sognare (Trst 1987.) N. Baldi i Fabio Russo. Zastupljena je u antologiji tršćanskih pisaca u 1900-im (1968.).

Napisala je nostalgičarski (protalijanski) vodič kroz istarsku prošlost Il volto dell'Istria attraverso i secoli (Bologna 1959.). Godine 1950. priredila je biografiju Itala Sveva Vita di mio marito, koju je napisala njegova udovica Livia Veneziani Svevo, a u suautorstvu s Giuseppeom Cuscitom objavila je monografiju Parenzo (Padova 1976.). Objavljivala je u listovima Difesa Adriatica, Pagine Istriane, La Voce Giuliana, La Porta Orientale, Il Piccolo.

U drugoj polovici 1950-ih igrala je manje uloge u dva filma.

Sedam njezinih pjesama bilo je odabrano da predstavljaju Italiju u umjetničkom dijelu Olimpijskih igara 1936. u Berlinu.

Mnoge njezine pjesme uglazbio je skladatelj Mario Martinelli.

Dobitnica je više literarnih nagrada: San Giusto, Roccatagliata Ceccardi, Camposampiero, Tagliacozzo i dr., a 1986. i najvišeg tršćanskog gradskog priznanja Sigillo trecentesco.

*rad je nastao u sklopu akcije Žene u Istri - srednjoškolci stvaraju Istrapediju

Slike