Bor (dijalektalno pȉnj), drvo iz porodice četinjača (Pinus) sa stotinjak vrsta.

U Istri možemo naći alepski bor (Pinus halepensis), brucijski bor (Pinus brutia), pinija (Pinus pinea), primorski bor (Pinus pinaster), crni bor (Pinus nigra), obični bor (Pinus sylvestris), borovac (Pinus strobus), himalajski borovac (Pinus wallichiana), a vjerojatno još poneku vrstu u parkovima i privatnim vrtovima. Na većim površinama obično su sađeni alepski, brucijski i crni bor, no nijedan bor u Istri nije autohton, sve su to alohtone vrste unijete iz nekog drugog staništa.

Tipični primjerci borova u Istri lako se mogu prepoznati po pojedinim osobitostima. Piniju karakterizira kišobranasta krošnja i češeri u kojima se nalazi ukusno sjeme pinjoli. Alepski i brucijski borovi su prilično slični, a razlikuju se po tome što deblo alepskog bora raste iskrivljeno i češeri su mu na stapkama, dok je deblo brucije ravnije i češeri su kao sjedeći bez stapke. Primorski bor ima najduže iglice (do 20 cm), a češer je karakterističan po štitićima na češerima koji su čunjasto uzdignuti.

Najčešće vrste borova u Istri su crni i alepski bor. Crni je sađen na istarskom flišu i na visokom kršu te mu biološka svojstva omogućuju uspješan rast na degradiranom terenu. Crni bor tipična je pionirska vrsta što podrazumjeva da je malih ekoloških zahtjeva, bujnih bioloških svojstava te dinamične snage, tako da se lako prilagođava prilikama staništa i osvaja napuštene pašnjake, vinograde, voćnjake. Alepski bor je izrazito mediteranska vrsta, u Hrvatskoj prirodno raste na dalmatinskom otočju južnije od Šibenika te uz obalu južnije od Splita, dok se uzgaja u parkovima duž cijele priobalne Hrvatske. Najčešće se sadi uz hotele, plaže, u autokampovima i parkovima kako bi pružio hladovinu. Alepskom boru sličan je brucijski bor, pa neki stručnjaci smatraju da je brucijski bor tek inačica alepskog. Ta se dva bora križaju tako da se brucijski bor uzme kao ženski, a alepski kao muški roditelj. Alepski i brucijski bor, kao i njihove hibride nalazimo svugdje u Istri. Alepski bor dobro podnosi sušu, visoke temperature i posolicu. Zbog svog svojstva da raste iz golog kamena i zbog otpornosti na posolicu, idealan je pružatelj hladovine uz morsku obalu.

Na području Istarske županije borove šume zauzimaju nešto više od 10 posto površine državnih šuma, koje se prostiru na ukupno oko 52 000 hektara.

Karakteristična stabla pinije postala su i zaštitnim znakom Karojbe pa se čak nalaze u njezinom općinskom grbu.

Slike