Mirabella Roberti, Mario, arheolog i sveučilišni profesor (Venecija, 1.III.1909. - Milano, 13.XI.2002.).

Nakon završenoga studija na Katoličkom fakultetu u Milanu (1932.) i trogodišnjega dragovoljnoga rada u Institutu za klasičnu filologiju, prvo mu je stalno radno mjesto bilo u Puli, u Arheološkome muzeju (1935.-47.). U to je vrijeme vodio terensko istraživanje ranokršćanske bazilike u Vrsaru i zaštitna istraživanja na više mjesta u Puli (Autobusna stanica, Trg. sv. Ivana), prikupljao je topografske podatke i vijesti o slučajnim nalazima širom Istre i objavljivao ih u nekoliko nastavaka u rubrici Notiziario archeologico časopisa Atti e Memorie della Società Istriana di Archeologia e Storia Patria (AMSI), koji je izlazio u Poreču i poslije u Veneciji.

Godine 1945-47. restaurirao je u ratu oštećene puljske povijesne građevine (Augustov hram, katedrala), a grad je napustio posljednjih dana savezničke vojne uprave. Posebno je važna njegova djelatnost na proučavanju epigrafskih spomenika (mnoge je uveo u znanstvenu literaturu) te rimskih arhitektonskih spomenika i katedrale u Puli.

Od kraja 1947. do 1953. radio je u tršćanskom uredu za zaštitu spomenika kulture (Soprintendenza), istodobno predavajući grčku i rimsku arheologiju na Sveučilištu u Trstu. Godine 1951.-79. bio je profesor kršćanske arheologije na Sveučilištu u Trstu (docent, izvanredni i redoviti profesor), a 1953.-73. i voditelj ureda za zaštitu starina (Soprintendenza alle Antichità) za pokrajinu Lombardiju u Milanu. U međuvremenu je predavao na sveučilištima u Veroni, Pisi i Bresci. Osnovao je (1968.) i dugo vodio Centro di Antichità Altoadriatiche u Akvileji.

Bio je predsjednikom mnogih udruga (Centro Studi Preistorici ed Archeologici di Varese, Società Archeologica Comense, Società Istriana di Archeologia e Storia Patria, Associazione Nazionale per Aquileia), i dopisni član mnogih akademija i instituta (Udine, Brescia, Bergamo, Società Storica Lombarda, Istituto Archeologico Germanico, Istituto Archeologico Austriaco, Società di Minerva di Trieste).

U približno 400 objavljenih znanstvenih i stručnih radova raspoznaju se dva osnovna zemljopisna područja njegova zanimanja: sjeverni Jadran od Akvileje do Raše (Furlanija, Julijska Venecija i Istra) s jedne strane, i Lombardija (Milano, Como, Varese, Bergamo i Brescia) na drugoj strani, i to od antičkog doba do ranoga srednjeg vijeka, s težištem na klasičnoj rimskoj arheologiji i ranokršćanskoj arheologiji. Svi važniji radovi od 1943. do 1979. objavljeni su mu u zborniku AMSI (sv. 79-80, 1979.-80.).