Bukaleta, vrč ili pehar izrađen od pečene gline (ili od nekog drugog materijala), a u Istri se upotrebljava za serviranje vina, uglavnom u posebnim prilikama.

U njoj se priprema i poslužuje istarska supa. Riječ bukaleta izvedena je od grčke riječi bokalion i talijanske boccale.

Oblik bukalete se kroz prošlost nije puno mijenjao. Osnovni elementi, poput ručke za držanje i kljuna za lijevanje tekućine su oduvijek postojali, dok se samo tijelo vrča vremenom mijenjalo. Donji dio započinje širenjem u trbušast oblik, nakon kojeg slijedi suženje i nastavlja se u lepezasto prošireni otvor. Tehnologija izrade je u prošlosti zahtijevala izradu na lončarskom kolu. Lončarstvom je danas gotovo izumrlo, pa se današnje bukalete dobijaju tvorničkom izradom. Dekoracija bukalete je vrlo složena. U prošlosti su se njome koristile uglednije obitelji, s boljim životnim standardom, pa su ih i majstori nastojali oslikavati s točno određenom namjenom. Tako najstariji primjerci iz Zadra i Kopra nose na sebi heraldičke znakove i sakralne motive, s bogato ukrašenim geometrijskim i biljnim dekoracijama. Porast standarda u pojedinim krajevima proširio je uporabu bukalete, pa su se one počele prodavati po sajmovima, a sama komercijalizacija je sa sobom donijela i to da su dekoracije postajale sve bogatije. Naručivale su se kod majstora i za posebne prigode, kao što su rođenja djece, vjenčanja, te proslave svake vrste.

Posljednji majstor koji je Istru snabdijevao bukaletama izrađenim na lončarskom kolu bio je Karolj Kiš, rodom iz Vojvodine, koji se 1960-ih s obitelji nastanio u Rukavcu kraj Opatije te tamo otvorio radionicu. Umro je 1990.

Bukaleta je različitih veličina/zapremnina. Standardne su one jednolitarske, česte su i upola manje, a ima i sasvim majušnih koje se prodaju kao suvenir. Na Labinšćini je i vrlo velikih bukalete, zapremnine od četiri pa do osam litara, koje zovu markus.

Slike