Bertoša, Miroslav, povjesničar i diplomat (Beograd, 17.V.1938. - Pula, 24.VIII.2023.).

Potječe iz istarske emigrantske obitelji koja se od 1947. stalno nastanjuje u Puli. Otac Ivan bio je agronom i sudski vještak.

U Puli je Miroslav završio osnovnu školu i osam razreda Hrvatske gimnazije. Povijest s književnošću diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Puli 1963., a jednopredmetnu povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1966. Na istom fakultetu 1981. obranio je doktorsku disertaciju na temu Gospodarske i etničke prilike u mletačkom dijelu Istre u doba kolonizacije (XVI-XVII st.).

Glavno područje njegovoga znanstvenog interesa obuhvaćalo je istraživanje gospodarskih, društvenih, etničkih, migracijskih, kolonizacijskih i kulturno-antropoloških pojava u Istri (posebice u njezinome mletačkom dijelu) od konca XV. do konca XVIII. st., te proučavanje i kritično vrednovanje istarske historiografske baštine. Bavio se i demografskom poviješću, a posebno kretanjima u europskoj povijesnoj znanosti, napose avangardnim nastojanjima francuske "škole Annales". U dva navrata (1985. i 1989.) boravio je na višemjesečnim specijalističkim tečajevima na L'École des hautes études en sciences sociales u Parizu te, 1992., u okviru međunarodne razmjene znanstvenika, u Istituto di Storia della Società e dello Stato veneziano i Istituto "Venezia e l'Oriente" mletačke Fondazione Giorgio Cini. Bio je član Société de Demographie historique u Parizu, Società italiana di demografia storica (Bologna-Firenze), Povijesnog društva Istre itd.

Na nastavničkom planu promaknut je 1981. u zvanje znanstvenoga suradnika u pulskoj Podrućnoj jedinici Zavoda za povijesne i društvene znanosti Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU, danas Hrvatska akedemija znanosti i umjetnosti, HAZU) u Rijeci. U zvanje znanstvenoga savjetnika izabran je 1986. Osim što je nastavio znanstveno-istraživački rad u Zavodu za povijesne i društvene znanosti HAZU, 1993. postaje i redovitim profesorom Pedagoškoga (kasnije Filozofskog) fakulteta u Puli. Za znanstvenog je savjetnika i redovitog profesora potvrđen 1999., čime je ta zvanja trajno zadržao. Za člana suradnika Akademije, u Razredu za društvene znanosti, prvi je put izabran 1990. Pulsko sveučilište dodijelilo mu je 2008. titulu professora emeritusa.

Predavao je Metodiku nastave povijesti i Povijest naroda Jugoslavije na pulskoj Pedagoškoj akademiji do rujna 1969. u stalnom radnom odnosu, odnosno kao honorarni predavač do ukidanja grupe 1971. Od rujna 1969. radi u tadašnjem Sjeverojadranskom institutu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (sada Zavod za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci - Područna jedinica u Puli). Od 1993. do 1995. honorarno je zaposlen na studiju razredne nastave na Pedagoškom fakultetu u Puli, a 1994.-2006. na studiju povijesti na istom fakultetu predaje Uvod u znanost o povijesti. Od svibnja 2003. bio je zaposlen s punim radnim vremenom na Filozofskom fakultetu u Puli. Na novoosnovanom Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli na studiju povijesti predavao je kolegije: Metodologija znanstvenog rada; Historiografija; Migracije (XV.-XVIII. st.): Istra, Jadran, Sredozemlje; Svakodnevica Europe: stanovanje, hrana i odijevanje (XVII.-XVIII. st.), a na studiju kultura i turizam kolegij Kulturna povijest Hrvatske. Na Filozofskom fakultetu u Rijeci, na studiju Povijesti predavao je 2004.-06. Svjetsku povijest srednjega vijeka (V.-XVI. st.) 2006.-07. Povijest srednje i jugoistočne Europe XVI.-XVIII. stoljeća te 2006.-07. i 2008.-09. Svijet Sredozemlja od V. do XVI. st.). Od 2003. na Hrvatskim studijima u Zagrebu na studiju Povijesti predavao je obvezatne kolegije Metodologija znanstvenog rada, Hrvatska historiografija XIX. i XX. st. i Teorija povijesti te izborni kolegij Zapadna granica hrvatskog etnosa. Na poslijediplomskom doktorskom studiju Povijest stanovništva na Sveučilištu u Dubrovniku od 2006. predavao je kolegije Povijesna demografija u Francuskoj i Povijest stanovništva Mediterana. Predavao je i na Odjelu za informatologiju i komunikologiju Sveučilišta u Zadru (2003.-06.).

Predsjednik Republike Hrvatske imenovao ga je 28.III.1995. prvim generalnim konzulom u Trstu za područje regija Furlanija-Julijska Venecija, Veneto i Trentino-Južni Tirol i na toj je dužnosti ostao do 1.XII.1998. Nakon gotovo četiri godine provedene u diplomaciji vratio se struci i u veljači 1999. imenovan je upraviteljem Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci (s Područnom jedinicom u Puli). Na toj je dužnosti ostao do svibnja 2003., kada prelazi na Odsjek za povijest Filozofskoga fakulteta u Puli. Godine 2019. HAZU ga je imenovao voditeljem Zavoda za povijesne i društvene znanosti u Rijeci s Područnom jedinicom u Puli.

Objavio je 20 knjiga te oko 1060 ostalih bibliografskih jedinica: izvornih znanstvenih radova i priloga, stručnih tekstova, enciklopedijskih natuknica, recenzija, osvrta i kritičkih prikaza, kolumni i feljtona. Više od desetljeća, od 1991. do 2002., objavljivao je u pulskom dnevniku Glas Istre, u formi redovite kolumne, eseje o povijesti, politici i kulturi pod zajedničkim naslovima „Domišljanje Istre: između povijesnog i fikcijskog“ i „Početak tisućljeća: Dijalozi i solilokviji“.

Bio je glavni je urednik (uz Roberta Matijašića) Istarske enciklopedije (Zagreb 2005.). Za to je izdanje napisao veliki broj natuknica.

Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Godine 1969. dobio je nagradu "Mate Balota / Mijo Mirković", 1990. nagradu "Istaknuti kulturni radnik grada Pule", 1994. Državnu nagradu za znanstveni rad "Bartol Kašić", a 1997. odlikovan je Redom hrvatskog trolista i Spomenicom domovinske zahvalnosti. Za izniman doprinos unapređivanju znanosti, osobito u otkrivanju nove slike Pule dobio je 2006. Nagradu Grada Pule za životno djelo. Dobio je u svibnju 2015. i Nagradu „Ivan Lučić“ za životno djelo Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti i Društva hrvatskih povjesničara, a za iznimna postignuća u istraživanju povijesti sjevernoga Jadrana u ranome novom vijeku dobio je 2021. nagradu Humanističnog društva Histria iz Kopra.

Jedno je od najznačajnijih imena ne samo hrvatske, već i historiografija zemalja u regiji, što između ostalog potvrđuje tiskanje Bertošinog zbornika (I-III) njemu u čast 2013. u izdanju Odsjeka za povijest Odjela za humanističke znanosti pulskoga Sveučilišta.

Pokopan je na pazinskom groblju.

Slike