Magarac (tovar; lat. Equus asinus), sisavac iz por. konja. Među prvim je pripitomljenim i odomaćenim životinjama. Služi kao radna životinja, ugl. za prijevoz tereta. Hrani se različitim grmljem, korovom, suhim lišćem, te je u nekim zemljama proglašen ekološkom životinjom.

Pretpostavlja se da je pripitomljen oko 8000.pr.Kr. Oko 1200.pr.Kr. dospio je iz Male Azije u Grčku, u VI.st.pr.Kr. ima ga posvuda u Sredozemlju, pa tako i u Istri. Prema popisima domaćih životinja, u Istri se u razdoblju 1857–1910. broj magaraca povećao od 7275 grla na 16462. Na poč. XX.st. domaćeg su magarca radi poboljšanja nekih osobina (okvir i težina) križali s rasplodnjacima iz Puglie (Martina Franca) i Padove. Za Buje i Motovun uvezeno je 14 rasplodnjaka; 1903–08. osnovano je u Istri 38 pripusnih stanica, a prve smotre križanaca, održane 1908. u Motovunu i Bujama, pokazale su odlične rezultate. No, s uvedbom strojeva u seoska gospodarstva broj se magaraca smanjuje, osobito od 1960-ih, te na kraju XX.st. te životinje postaju ugroženom vrstom kojoj prijeti izumiranje, a na jadranskom su području među najugroženijim domaćim životinjama. – Inženjer agronomije Ivo Perko osnovao je 1995. u Domišnici u Raškoj dolini rezervat magaraca Liburnu, radi obnove vrste i »očuvanja žive baštine« (2000. na području Istre uzgajalo se tristotinjak grla).