Milotti, Nello, glazbenik, skladatelj, zborovođa, glazbeni pedagog, kulturni djelatnik (Trst, 11.XI.1927. - Pula, 10.III.2011.).

Bio je drugo dijete Ferdinanda i Marije, a već je u ranom djetinjstvu pokazivao zanimanje za glazbu, pa ga otac podučava u sviranju triještinke i mandoline. Godine 1935. obitelj se seli u Pulu, gdje Nello nastavlja školovanje.

Potom, od 1942., radi kao naučnik u elektromonterskoj radionici u pulskom brodogradilištu. U tom razdoblju fašistički vojnici uhićuju njegova oca, što je bio povod da se Nello 1943. poveže s narodnooslobodilačkim pokretom, a 1944. odlazi u partizane. U partizanima je, uz pušku, nosio i harmoniku te je svojom glazbom uveseljavao suborce. U šumama Gorskog kotara 1944. napisao je svoju prvu zborsku (četveroglasnu) skladbu Marš istarske brigade na tekst Vladimira Kolara.

Demobiliziran je 1947. te nastupa u Puli i okolici kao zborovođa. Srednju školu Muzičke akademije u Zagrebu završio je 1953., a kompoziciju je diplomirao 1964. na Akademiji za glasbo u Ljubljani, u klasi prof. Blaža Arniča. Od 1953. djeluje kao nastavnik glazbenog odgoja u Talijanskoj gimnaziji u Puli, a zatim je godinama bio nastavnik klarineta i solfeggia u pulskoj glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova. Toj je školi bio i ravnatelj početkom 1970-ih, a krajem tog desetljeća predavao je glazbene predmete na tadašnjoj Pedagoškoj akademiji - Odjelu za nastavne djelatnosti u Puli. Pjevački zbor KUD-a "Lino Mariani" pulske Zajednice Talijana vodio je punih pedeset godina, od 1953. do 2003., a zbor KUD-a "Matko Brajša Rašan" 1961.-1981. Uz ove pulske vodio je, 1979.-2002., i pazinski zbor "Roženice", kojega je bio i utemeljitelj. Sa sva tri zbora postizao je uspjehe na brojnim nastupima u zemlji i inozemstvu.

Kao skladatelj ogledao se u gotovo svim područjima glazbe: od zborske i orkestralne preko komorne do zabavne te scenske glazbe za dječje igrokaze. U svojem se stvaranju često inspirirao istarskom narodnom glazbom - hrvatskom i talijanskom. U impozantnom skladateljskom opusu, s više stotina djela, brojne su skladbe za zborove - ženske: Volo di rondini, Insieme resteremo, Cantusade, Madrigale, Bezak na tovare, Barčice, Il golfo, Ponti d'argento i dr.; muške: Remenade, L'inno del cantiere, Nebbie; mješovite: Moreda, Affresco gallesanese, Il campanile di Sarvaš, L'alba sul mare, Spiritus Tuus, Ročki tanac, Ave Maria, La fratellanza, S Titom u slobodu, Radnički barjak, Noć pod Ćićarijom, Hrvatski mornari, Dobro more, Hvala ti, Bože, hvala, Vecchia contrada, Una voce di pianto, Turanj na Vršiću, Benedictus, Bokaleta, Blagdan na moru, Le campane di Valbruna, Barbe, In vino veritas, Ispod Učke male kuće, Istarski pir, Ni ti ga ča je Pazin, Istrijo moja, Kameni grad, Kartulina z Kraljevice, Labinski kovari, Misa zahvalnica, Kosci, L'onda del mattino, Labinski balon, Zemlja moje sriće, Okončaj galebe let, Pramaliće, Pod Lindarom, Slika mile Istre naše, Travarica i dr.; dječje: Srebrne palube, Supetarci razdevalci, Nona Jela, Kako je lip moj grad, Mali kapitan, Mirna teče, Raša gre, Tovarić, Tancale su žabice, Sunce ima dva barkuna i dr. Skladao je i niz instrumentalnih djela, solističkih i komornih, među kojima su Fantasia istriana za klavir, Concertino za klarinet i gudački orkestar, Fantazija za klarinet i klavir, Trio za flautu, obou i klarinet, Koncert na istarski način za gitaru, Momento musicaleza četiri violončela, Divertimento za puhački kvintet i dr. Autor je kantate Istarska legenda, simfonijskih pjesama (poema) Le mura di Nesazio, Joakimu Rakovcu, Pazinska poema, Città immortale, Ribarevo jutro, Obala, Castrum te operete Poesia del bosco na tekst Mirelle Fonio. Među zabavnim skladbama ističu se Nebuloza, Teran, Urinjska baklja, Barbe, Kartulina z Kraljevice, Pod Lindarom, Istarski pir, Nevera s Kvarnera, Suvenir, Vrati se, mornaru, Bokaleta, Samanj, Labinski kovari, Pisma MIK-u, Kanat od vina, In vino veritas, Boćar, Mešnice, Marafor, Noštromo, Poreču dragi, Puljanko moja, Rovinjska idila, Trsački prošijani, Vieca batana, Istarska serenada i dr.

Jedan je od najplodnijih autora festivala Melodije Istre i Kvarnera (MIK), na kojemu su njegove skladbe vrlo često bile prvoplasirane po glasovima publike i/ili ocjenama stručnog žirija, osobito u 1960-im i 1970-im godinama, a bio je i mnogostruki dobitnik nagrade Roženice za najprimjerenije zastupljen istarsko-primorski tradicijski glazbeni izričaj, koja od 2011. nosi njegovo ime. Kao skladatelj i dirigent dobitnik je mnogih priznanja, među kojima su nagrada Mijo Mirković u Raklju za skladbu Sipe piva (1973.), plaketa Marka Marulića - najviše priznanje Čakavskog sabora (2002.) i posebna zlatna plaketa nagrade Status Hrvatske glazbene unije povodom 60 godina umjetničkog djelovanja (2006.). Godine 1990. dobio je titulu viteza Talijanske Republike (Cavaliere della Repubblica Italiana), 2001. Nagradu Grada Pule (za višegodišnje umjetničko stvaralaštvo i izniman doprinos kulturi i umjetnosti grada) te, za izuzetna postignuća, 2006. Grb Istarske županije.

Živio je u Puli sa suprugom Katicom, s kojom se vjenčao 1953. Na kuću u kojoj su živjeli i u kojoj je Milotti stvarao postavljena mu je, na rođendan 2011., spomen-ploča. Godine 2012. spomen-ploču je na Domu antifašista u Puli dobila njegova prva autorska skladba Marš istarske brigade, a u blizini Arene njegovim je imenom nazvano šetalište.

Slike