Žbandȁji (službeno Žbandȁj, tal. Sbandati), naselje 6 km istočno od Poreča (45°13′N; 13°41′E; 132 m nadmorske visine); 538 stanovnika (2021.), grad Poreč.

Smješteno je na povišenoj zaravni pokraj državne ceste (D 302) Poreč - Baderna, na raskrižju s cestom za Sveti Lovreč Pazenatički.

Stanovnik je Žbandȁjac, stanovnica Žbandȃjka, a pridjev žbandȁjski.

Većina stanovništva uglavnom nalazi zaposlenje u Poreču i okolici, ali ostalo je još malo tradicijskoga poljodjelstva. Posljednjih se godina područje uokolo Žbandaja intenzivno urbanizira, a izgradnja je prije svega u funkciji masovnoga turizma porečkoga priobalja. Između Žbandaja i Buići širi se istoimena poslovno-gospodarska zona.

Šire područje Žbandaja je bilo nastanjeno od prapovijesti (gradine iz brončanog doba), a u antičko doba pripadalo je parentinskom ageru. Nakon ratnih zbivanja i epidemija koji su ih demografski opustošili, u Žbandajima se 1570. nastanjuje kapetan Juraj Filipin s 40 obitelji iz Zemunika u zadarskom zaleđu, u sklopu organizirane kolonizacije koju je mletačka vlast provodila s izbjeglicama iz područja pod njezinom vlašću koja su bila zahvaćena ratom s Osmanlijama. Doseljenicima je dodjeljivana neobrađena zemlja na lokalitetima napuštenih srednjovjekovnih sela i stancija, što je dovodilo do širenja novoosnovanih naselja. Svojim dolaskom doseljenici su utjecali na promjenu u strukturi poljodjelstva zbog čega stočarstvo postaje jednako zastupljeno kao i zemljoradnja. Godine 1607. spominje se da je župan Žbandaja bio Šime Filipin. Broj stanovnika u više se navrata sljedećih desetljeća povećavao doseljavanjem novih izbjeglica. Nakon 1622. došao je novi val naseljavanja Poreštine kolonistima iz Dalmacije, Crne Gore, Bosne, Albanije i s Krete te iz mletačke Terraferme. U povijesnim vrelima mnogobrojne su vijesti o razmiricama novih stanovnika među sobom i s Porečanima, česte su bile krađe, fizički napadi, ubijanja životinja, palež i sl.

Žbandaji su središte mjesnog odbora (MO) Žbandaj-Sbandati u kojem su i naselja: Buići (Bȕići; stanovnik je Bȕić, pridjev bȕićki; 134 stanovnika 2021.), Filipini (Filipȋni; Filipȋnac, Filipȋnka, filipȋnski; 47), Jehnići (Jȅhnići; jȅhnićki; 29), Kadumi (Kadȕmi; Kadȕmčan, Kadȗmka i Kadȕmljanka, kadȕmljanski; 237), Kirmenjak (Kȉrmenjak; Krmečȁn, Krmečȃnka, krmečȃnski; 49), Ladrovići (Lȁdrovići, ranije Radȍlovići; lȁdrovićki; 117), Mičetići (Mičȅtići, Mičȅtićar, Mičȅtićarka, mičȅtićanski i mičȅtićarski; 28), Mihelići (Mihȇlići; Mȉhelić, Mȉhelićka, mȉhelićarski; 57), Radmani (Rȁdmani; Rȁdmanac, Rȁdmanka, rȁdmanski; 256), Radoši kod Žbandaja (Rȃdoši; rȃdošanski i rȃdošovski; 174), Ružići (Rȕžići; Rȕžićar, Rȕžićarka, rȕžićarski; 35) i Veleniki (Velenȋki; Velenik, velenȋčki; 116) te stancije Kaligari (tal. Calegari) i Nadalun (službeno Danelon).

Žbandajska trobrodna župna crkva sv. Ivana i Pavla mučenika izgrađena je na mjestu starije crkve 1595., u razdoblju doseljavanja stanovnika iz dalmatinskoga zaleđa, kad je osnovana i župa. Zvonik je visok 20 metara, a u unutrašnjosti crkve ima više umjetnina rustičnih karakteristika te škropionica s uklesanom 1688. godinom. Žbandajska župa sv. Ivana i Pavla mučenika obuhvaća ista naselja kao i tamošnji MO te Muntižanu (Montižana), koja je administrativno u MO Fuškulin.

U Žbandajima je područna škola Osnovne škole Poreč (četiri niža razreda), a od 2021. i područni vrtić porečkog dječjeg vrtića Radost.

U Žbandajima je rođen veterinar Ivo Velenik, a u susjednim Radmanima antifašistkinja Ana Guštin i sportski djelatnik Livio Velenik.