Barbalić, Fran, pedagog i povjesničar (Baška na Krku, 30.I.1878. – Zagreb, 26.VII.1952.).

Učiteljsku školu završio je u Kopru 1897. Položio je ispite osposobljenja za pučke škole s hrvatskim (u Kopru 1899.) i njemačkim nastavnim jezikom (u Ljubljani 1907.). Radio je kao privremeni učitelj u Pićnu (1897.–1902.), a kao stalni nadučitelj u Bermu (1902.–12.). Potom je bio kotarski školski nadzornik (1913.–19.) za hrvatske škole puljskoga i porečkoga kotara te je djelovao na unaprjeđenju hrvatskih škola u Istri.

Proučavajući obrazovne i političke prilike u Istri, objavio je članke u Narodnoj prosvjeti, Hrvatskoj školi i Pučkom prijatelju. U Puli je pisao za Hrvatski list, a objavio je i knjigu Pučke škole u Istri (Pula 1918.). Nakon I. svjetskog rata talijanske vlasti udaljile su ga iz Istre, pa je radio kao učitelj u Sušaku (1919.–29.), a potom kao službenik u JAZU u Zagrebu (1929.–37.).

Djelovao je u komisiji za razgraničenje te se nastavio baviti pitanjima Istre, objavljujući u emigrantskim i drugim novinama i časopisima: Obzor, Omladina, Istra, Narodne novine, Danica koledar, Hrvatski jezik, Krčki kalendar. Značajne su mu monografije: Vjerska sloboda Hrvata i Slovenaca u Istri, Trstu i Gorici (1931.), Peroj, srpsko selo u Istri (1933.), Hrvatski i slovenski jezik u crkvama Istre (1938.). Nakon II. svjetskog rata ponovno je sudjelovao u pregovorima o razgraničenju i nastavio s povijesnim proučavanjima školstva, kulture i vjere u Istri u XIX. i XX. st., te objavio nekoliko članaka u Historijskom zborniku, Radu JAZU i knjigu Narodna borba u Istri, od 1870. do 1915. (1952.).