Kostȃnjica (tal. Castagna, ponekad Kostanjevica), naselje kraj Završja u sjevernoj Istri (45°22′N; 13°46′E; 138 m nadmorske visine); 61 stanovnik (2021.); općina Grožnjan.

Na padinama je sjeverne obale rijeke Mirne, iznad Ponteportona, glavnog cestovnog prijelaza preko Mirne.

Stanovnik je Kostaničȃn, stanovnica Kostaničȃnka, a pridjev kostaničȃnski.

Poslije II. svjetskog rata Kostanjicu su napustili gotovo svi stanovnici. Malobrojno preostalo stanovništvo uglavnom se bavi poljodjelstvom, vinogradarstvom i vinarstvom, u novije vrijeme i iznajmljivanjem kuća za odmor.

Područje je bilo naseljeno u prapovijesti (gradine), antici (nalazi rimskih natpisa) i ranom srednjem vijeku. Prvi se put u pisanim povijesnim vrelima spominje 1102. kao Villa de Castan na popisu dobara koje Ulrik II. daruje akvilejskim patrijarsima. Nakon uprave Devinske gospode i grofova Goričkih dolazi pod vlast Habsburgovaca, a Veneciji pripada od 1521. Zajedno sa Završjem i Barčeneglom (više ne postoji), Kostanjicu je na dražbi 1530. kupio Mlečanin Giustignano Contarini te je u posjedu obitelji ostala do XVIII. st.

Kostanjica je u mletačkom sustavu obrane bila dopuna obrane Završja; ostatak njezinih zidina vidljiv je na južnoj strani naselja. Na ulazu u naselje nalazi se trg sa župnom crkvom, pregrađenom gradskom lođom i zvonikom. Kuće potječu uglavnom iz XVIII. i XIX. st. Župna crkva sv. Petra i Pavla jednobrodna je gotička crkva; 1747.–70. prizidan joj je par nejednakih bočnih kapela na istočnom dijelu te promijenjen oblik svetišta, koji je nadsvođen kupolastim svodom. Glavni oltar i zvonik iz XVIII. su stoljeća; u pročelje svetišta ugrađene su dvije kamene glave. Grobljanska crkva posvećana sv. Stjepanu u literaturi je datirana u XII. st., ali znatnije je pregrađena u XIX. st.