Varvari (gdjekad pogrešno Vrvari), naselje 2 km istočno od Poreča (45°14′N; 13°38′E; 73m nadm. vis.); 523 st. (2001), grad Poreč. Smješteno je oko 500 m sjeverno od državne ceste (D 302) Poreč–Žbandaj, na blagoj uzvisini. Stanovnici ugl. rade u obližnjem Poreču i njegovoj turističkoj okolici, iako se još dio stanovnika bavi tradicijskim poljodjelstvom (vinova loza). Oko jezgre staroga naselja, koje je izgrađeno s kamenim kućama, razvila se nova gradnja, koja je zbog blizine gotovo urbanizirani plašt grada Poreča. Glavna ulica nosi naziv po porečkoj plemićkoj obitelji Baldini, koja je na ovom području imala posjede i stanciju.

Šire područje je bilo nastanjeno od prapovijesti (ilirska gradina Petrovac kraj Veleniki, s nalazima iz ranog brončanog doba), a u antičko doba pripadalo je Parentinskom ageru (nalazi rimskih grobova). U blizini naselja prolazio je glavni dekuman porečke centurijacije (Decumanus maximus agri), koji je poslije postao trasa tzv. Slavenske ceste. Na ostacima naselja iz ranog srednjeg vijeka, mjesto Varvari je 1595. godine osnovao kapetan Juraj Filipin sa doseljenim obiteljima iz Dalmacije (u dokumentima navedeni kao Morlaci), u sklopu organizirane kolonizacije koju je mletačka vlast provodila sa izbjeglicama iz područja pod njezinom vlašću koja su bila zahvaćena ratom s Osmanlijama. Doseljenicima je dodjeljivana neobrađena zemlja u okolici, što je dovodilo do širenja naselja. Svojim dolaskom doseljenici su utjecali na promjenu u strukturi poljodjelstva na način da stočarstvo postaje jednako zastupljeno kao i zemljoradnja. U novonastalim naseljima organizirana je lokalna vlast na čelu sa županom. Broj stanovnika u više se navrata sljedećih desetljeća povećavao doseljavanjem novih izbjeglica. Nakon 1622. godine nastupio je novi val naseljavanja Poreštine kolonistima pretežno iz Dalmacije, Crne Gore, Bosne, Albanije te Furlanije, Trevisa i grčke Krete. Burna povijesna zbivanja u nadolazećem razdoblju Varvari dijele sa širim prostorom grada Poreča. Krajem XIX. st. jačaju klasne i nacionalne netrpeljivosti uzrokovane zlostavljanjem i izrabljivanjem seljačkog stanovništva, tzv. «šćava». U ožujku 1897. godine u jednom takvom napadu na grupu seljaka iz Varvara teško je ranjen seljak Marko Pauletić, što je izazvalo bunu lokalnog stanovništva koju je jedva smirio kako bi spriječio još veće nasilje prema seljacima.