Keršovani, Otokar, novinar i publicist (Trst, 23. II. 1902 – Zagreb, 9. VI. 1941). Preselio se s obitelji u Pazin, gdje je završio šest razreda hrv. gimnazije, potom je ispit zrelosti položio 1921. u gimnaziji u Karlovcu.

Studirao je na Šumarskom fakultetu u Zagrebu, gdje se ubrzo uključio u rad studentskih ljevičarskih udruga te pisao za studentske časopise i novine. Studij je napustio 1924. i posvetio se novinarstvu, pisao za zagrebačke Novosti i Slobodnu tribinu. Preselio se u Beograd, gdje je neko vrijeme bio gl. urednikom beogradskih Novosti te surađivao književnim i gosp. ogledima u Letopisu Matice srpske. Komun. pokretu pristupio je 1927 (SKOJ), učlanio se u KPJ 1928., a iste je godine bio osuđen na godinu dana zatvora. Po uhićenju 1930. osuđen je u Beogradu na desetogodišnji zatvor, no u mitrovačkoj je kaznionici nastavio polit. djelovati i pisati, osobito o aktualnim političko-pov. pitanjima. Iz zatvora je pušten 17. II. 1940., a 30. III. 1941. zatočile su ga vlasti Banovine Hrvatske u Kerestincu. Strijeljale su ga ustaške vlasti u Dotrščini. Objavljivao je društveno-gosp. analize, knjiž. kritike i studije o hrv. piscima (A. Šenoi, A. Kovačiću, A. Cesarcu, M. Budaku i dr.). U zatvoru je napisao sažetu Povijest Hrvata (objavljena 1971). Izbor iz njegova djela Kulturne i povijesne teme objavljen je u nizu Istra kroz stoljeća (1979).