Karlo Veliki, franački vladar (?, oko 742. – Aachen, 28.I.814.).

S bratom Karlomanom naslijedio je 768. svojeg oca Pipina Malog, a od 771. vladao sam. Kao franački kralj (768.–800.) proširio je državu ratujući s mnogobrojnim susjednim narodima, često osobno vodeći vojne pohode.

Širenje granica na istok pratilo je pokrštavanje germanskih i slavenskih naroda. Oko 788. Bizantu je preoteo Istru i postavio u njoj svojega vojvodu (dux).

Na vrhuncu moći vladao je velikom državom kojoj su se granice protezale od Španjolske do Hrvatske te od središnje Italije do Polablja u Njemačkoj, a prema papi se odnosio kao prema vazalu. Na Božić 800. papa ga je u Rimu okrunio za cara, što je izazvalo rat s Bizantom koji je završio Ahenskim mirom 812. Tom je nagodbom Carigrad priznao Karlu carski naslov (ograničen na Franačku) i vlast nad Hrvatskom (bez dalmatinskih gradova) i Istrom, a Karlo Bizantu vlast nad Mletcima te posjedima u Dalmaciji i južnoj Italiji.

U mnogim je krajevima, pa tako i u Istri, dolazak franačke vlasti značio i uvođenje feudalizma. O tome svjedoče pritužbe istarskih posjednika, zbog kojih je Karlo u Istru poslao svoje izaslanike da ispitaju njihovu opravdanost (Rižanska skupština).

Bio je poticatelj kulturnog preporoda Europe, poznatijega kao karolinška renesansa.