Kaldir (tal. Caldier), naselje 5 km jugoistočno od Motovuna (45°19′N; 13°51′E; 261 m nadmorske visine); 233 stanovnika (2011.); općina Motovun. Nalazi se na vrhu brežuljka, iznad potoka Monfrini, koji se u Mirnu ulijeva sjeverno od Motovuna (ispod gradine). Stanovnici se bave isključivo poljodjelstvom (vinova loza, povrće, voće) i stočarstvom, a Kaldir slovi za najvećeg proizvođača voća u Istarskoj županiji. Položaj naselja i okolne uzvisine bili su prapovijesne gradine, a ima i tragova nastanjenosti u rimsko doba, te u ranom srednjem vijeku. U razvijenom srednjem vijeku pripadalo je motovunskoj općini, te je slijedilo njezin povijesni razvitak. Pod mletačkom vlasti bilo je od 1278. do 1797., a nemirno je bilo zbog blizine granice s Pazinskom knežijom. Kako je zbog ratova i bolesti u XIV. i XV. st. opustjelo, tijekom XVI. st. naseljeni su Hrvati izbjegli pred Osmanlijama iz Dalmacije. Župna crkva sv. Ivana Krstitelja izgrađena je 1875. na mjestu starije (obnovljena je 1923. i 1985.), a crkvica Sv. Trojstva, u kojoj je bio glagoljski natpis iz 1594., izgrađena je 1909., također na mjestu starije. Na padinama zapadno od Kaldira, prema Karojbi, nalazio se benediktinski samostan sv. Elizabete (IX.–XIII. st.); obnovili su ga pavlini, koji su ga napustili 1579.

Slike