Jurca, Leopold, svećenik (Branik, Slovenija, 4.IV.1905. - Kopar, 22.II.1988.).

Kako mu je otac bio državni službenik i obitelj se često selila, u ranoj se mladosti školovao u više mjesta. Nakon I. svjetskog rata i očeve smrti gimnaziju je pohađao u Trstu i Ljubljani (Šentvidu). Bogosloviju je završio u Gorici, a zaređen je u Trstu 30.VI.1929. te inkardiniran u Tršćansku biskupiju. Prva svećenička služba u Trvižu, s upravljanjem susjednim župama, potrajala je do 1945.

Bio je poznat po narodnjačkom djelovanju na kršćanskim načelima, a vlasti su ga u tom nastojale spriječiti. Kako je imao potporu biskupa Luigija Fogara, nastavio je djelovati i djecu u crkvi poučavati vjeronauku na hrvatskom jeziku. Surađivao je s hrvatskim svećenicima istomišljenicima, a sudjelovao je u utemeljenju Društva sv. Mohora za Istru (1939.). S Josipom Pavlišićem osnovao je 1945. Pazinsko sjemenište te bio njegovim upraviteljem, ali je obnašao i druge dužnosti u crkvi i društvu.

Godine 1950.–62. bio je župnikom i prepozitom u Pazinu, obnašao je dužnost dekana, biskupskog savjetnika, duhovnika i ispovjednika bogoslova u Pazinu, gdje je bio i predavač pastorale i liturgike na Visokoj bogoslovskoj (teološkoj) školi. Zatim je 1962. postao župnikom u Kopru, prepozitom stolnoga kaptola, a potom i generalnim vikarom biskupije te je 1972. zbog narušena zdravlja umirovljen.

Bavio se i katoličkom publicistikom te je napisao više članaka i studija u vjerskom tisku. Objavio je knjigu uspomena Moja leta v Istri pod fašizmom: spomini (1978.).