Julije Cezar, Gaj (lat. Caius Iulius Caesar), rimski vojskovođa i državnik (Rim, 13.VII.100. pr. Kr. – Rim, 15.III.44. pr. Kr.).

Poslije uobičajene vojničke i činovničke karijere, sklopio je 60. pr. Kr. s Krasom i Pompejom Prvi trijumvirat, tijekom kojega je upravljao Galijom i Ilirikom. Pokorio je Galiju (51. pr. Kr.) i osnovao novu provinciju kojoj je postao namjesnikom; ratovao je u Germaniji i Britaniji (55. do 53. pr. Kr.). Poslije Krasove smrti 53. pr. Kr. sukobio se s Pompejom i Senatom, a 49. pr. Kr. započeo je s njima rat nazvan građanskim (prošavši Rubikon, graničnu rijeku između provincije Galije i Italije). Nakon što je pobijedio Pompeja i njegove saveznike 48. pr. Kr. kod Farsala (Grčka) postaje najmoćnijim čovjekom u rimskoj državi, praktički vladajući njome kao kralj. Pokorio je i umirio dijelove Bliskoga istoka, a Egipat je ostavio na upravljanje svojoj saveznici Kleopatri.

Osnovao je mnogobrojne kolonije u koje je slao islužene vojnike, pa je između 47. i 45. pr. Kr. vjerojatno donesena odluka da se i na istarskoj obali Jadrana osnuje nekoliko kolonija rimskih građana, među kojima i Pula (Colonia Pietas Iulia Pola).

Proveo je kalendarsku reformu uvevši poslije po njemu nazvan Julijevski (Julijanski) kalendar. Svoje vojne podvige opisao je u Galskom ratu (De bello Gallico) i Građanskom ratu (De bello civili).

Vladao je diktatorski. Ubijen je na martovske ide u uroti što su je skovali protivnici koji su ga optuživali da želi ukinuti republiku i stvoriti carstvo.

Od njegova su imena izvedeni vladarski nazivi car (cesar), njem. Kaiser, madž. császár itd., te opća imenica cezar, koja označava apsolutnoga vladara, monarha, despota.