Jeronim (u Istri tradicionalno Jerolȉm), sveti (Jeronim Stridonski, lat. Sophronius Eusebius Hieronymus), crkveni otac i naučitelj (Stridon, oko 340. – Betlehem, 30.IX.420.).

Sam je za sebe napisao da je rođen u gradu koji je bio na tromeđi »Italije, Dalmacije i Panonije«. Stridon su različiti autori smještali u Bosnu (Grahovo), Međimurje (Štrigova), u Istru (Zrenj, tal. Stridone) i drugdje, ali najizvjesnijim izgleda smještaj u Starad na cesti Rijeka – Trst na sjevernoj granici Istre, kraju koji je predstavljao tromeđu triju antičkih pokrajina.

Studirao je u Rimu, gdje je kršten 366. Prvi je put na Istok otputovao 372. Vratio se u Rim i bio tajnik pape Damaza I. te duhovni vođa skupine rimskih plemkinja. Nakon smrti pape Damaza bio je prisiljen napustiti Rim i preseliti se u Betlehem. Ondje je proveo ostatak života, studirao, prevodio i komentirao biblijske knjige i pisao mnogobrojne poslanice svojim prijateljima.

Glagoljaši ga od XII. st. drže tvorcem glagoljice i prevoditeljem Svetoga pisma na slavenski jezik te za njega pišu da je on »dika i poštenje, slava i svitlost, kruna hrvackoga jezika«. Glagoljaši su rano preveli njegov životopis, a među prvim je hrvatskim tiskanim knjigama u Senju Tranzit sv. Jeronima (1508.), legendarni životopis i zbirka njegovih čudesa. Da je glagoljica Jeronimovo pismo, bilo je prihvaćeno i u zapadnoj tradiciji, te se ono nazivalo littera Hieronymiana.

Njegov je kult raširen i ukorijenjen u cijeloj Hrvatskoj, posebice u Istri. Tu mu je posvećeno više crkava ili oltara: Hum, Muntić, Vižinada, Zrenj, Peroj, Nova Vas Porečka, Topolovac, Kavran, Valica kod Savudrije. Po njemu se zove i jedan od brijunskih/brionskih otoka.

Spomendan mu je 30. rujna.