Valtura, naselje sjeveroistočno od Pule (44°54′N; 13°58′E; 146 m nadmorske visine); 636 stanovnika (2001.), općina Ližnjan.

Smještena je blizu ruba zaravnjenoga područja iznad uvale Budava u jugoistočnoj Puljštini. Cestama je spojena s Ližnjanom i Pulom. Gospodarstvo se temelji na poljodjelstvu i stočarstvu, no sve se veći broj stanovnika zapošljava u obližnjoj Puli ili u seoskom turizmu. U okolici se vadi i obrađuje ukrasni kamen (Valtura, kamenolom). Šire područje bilo je gusto naseljeno u prapovijesti: među gradinskim naseljima najvažnije su Vizače (Nezakcij), poslije i rimsko naselje s gradskom fizionomijom. U naselju i okolici pronađeni su ostatci rimske arhitekture, rimskih natpisa, a 1899. pronađen je predromanički plutej. Oni upućuju na postojanje rimskog i ranosrednjovj. naselja, koje je bilo napušteno prije kraja srednjega vijeka. Na širem području Valture velik je broj arheoloških nalazišta: Kostanjica, ruševine rimske ladanjske vile i paljevinski grobovi u blizini Ušićevih Dvora, nalazi antičke arhitekture u šumi Magran, u okolici Strmotića i dr.

Naselje je osnovano u XVII. st. za doseljenike iz Dalmacije, kojima je 1647. rašporski kapetan dodijelio zemljište mletačke obitelji Barbarigo. Jezgra naselja nastala je oko ruševina crkve sv. Martina, na mjestu na kojem je u XVII. st. izgrađena nova crkva sv. Ivana Evanđelista. Jednobrodna župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije i sv. Ivana izgrađena je u neogotičkom stilu s oktogonalnim zvonikom nad pročeljem; sagrađena je 1899. na mjestu barokne. U crkvi se nalaze vrijedne rezbarene korske klupe i antependij oltara s reljefom Krunidba Bogorodice iz XVII. st. Na zvoniku je zvono majstora Gregorija Zambellija, izliveno 1698.