Potvrda o odlikovanju Piusa Titiusa Vendela Zlatnim križem za zasluge, (presnimak iz Claudio Battelli, Špela Novak, "Zbirke alg patra Pija Titiusa Vendela (1801–1884) in druge herbarijske zbirke alg v Prirodoslovnem muzeju Slovenije", Scopolia, 87, 2016., 6)
- Claudio Battelli, Istarska enciklopedija, 2005.
- Objavljeno: 17.2.2009. / Posljednja promjena: 25.12.2023. (Maurizio Levak, Goran Prodan)
- 2717
- 0
Vendel, Pius Titius
Vendel, Pius Titius (potpisivao se Pius Titius), franjevac minorit, prirodoslovac, algolog (Jászó kraj Košica [tada Kassa u Mađarskoj], danas Jasov u Slovačkoj, 23.X.1801. – Piran, 20.XII.1884.).
Bio je profesor prirodnih znanosti i botanike i kapelan austrougarske vojske te je službovao po različitim krajevima Carstva.
Bečko mu je Ministarstvo za bogoštovlje i nastavu odobrilo da istražuje jadransku obalu kako bi skupio primjerke morskih životinja i biljaka za poučavanje studenata. Od 9.VIII.1859. do listopada 1870. boravio je u samostanu sv. Franje u Piranu, gdje je počeo skupljati i preparirati ponajviše morske alge sjevernog Jadrana.
Svojim je zbirkama prepariranih morskih životinja i biljaka, osobito alga, umnogome pridonio prirodoslovlju. Veći je dio tih zbirka bio razaslan školama, ustanovama i znanstvenicima (Francesco Ardissone, Antonio Bertoloni, Giovanni Battista De Toni, Georg von Frauenfeld, Friedrich Traugott Kützing, Giovanni Zanardini). Različiti se dijelovi zbirka nalaze u prirodoslovnim muzejima u Beču, Budimpešti, Parizu, Trstu, Ljubljani, u Knjižnici Antoniana u Padovi, u franjevačkom samostanu na Cresu, u samostanu franjevaca konventualaca u Zagrebu, u Gimnaziji »Gian Rinaldo Carli« u Kopru.
Car Franjo Josip dodijelio mu je 1863. Zlatni križ za zasluge, nosio je i bavarsku titulu viteza Reda za zasluge sv. Mihovila, bio je član više znanstvenih akademija.
Godine 1881. vratio se u piranski samostan, gdje je ostao do smrti.
Slike
Komentari
Trenutno nema objavljenih komentara.
Ostavi komentar