Hrvatsko proljeće, pokret za obranu nacionalnih, polit., gosp. i kult. prava u Hrvatskoj 1971–72. Popuštanje pritiska u polit. i društv. životu te poboljšanje gosp. stanja 1965–71. u cijeloj je Hrvatskoj omogućilo opću društv. i polit. kritiku svih izdiferenciranih polit. snaga.

Osnovni motiv sukoba vodstva SKH s užim vodstvom SKJ bili su politički, gosp. i nac. međurepublički odnosi unutar federacije, odn. obrana nac. prava Hrvata. Nac. političke snage izvan SKH koje su sudjelovale u soc. i polit. nemirima preuzele su vodstvo unutar masovnoga pokreta (maspok) i davale prednost nac. zahtjevima u odnosu na gospodarske i reformske, što je prihvatio i velik broj članova SKH. Na čelo nac. programa stala je Matica hrvatska, vodeća hrv. kult. ustanova. Istra je tada također doživjela hrvatsku preporodnu katarzu. Pokret u Istri vodili su ugl. članovi Matice hrvatske, Čakavskoga sabora i intelektualci, a zbog posve drugačijih povijesnih i nac. uvjeta ostao je zatvoren unutar malobrojnih grupica. Nakon neuspjeha Hrvatskoga proljeća neki su visoki dužnosnici SKH i drugih polit. organizacija smijenjeni, neki su izgubili posao, a neki završili u zatvoru. Ugašeni su ogranci Matice hrvatske, a njezini su djelatnici na različite načine bili proganjani i društveno-polit. marginalizirani. Nove društv. i kult. udruge nastavile su održavati kult. i nac. razvoj istar. Hrvata.