Grimani, mletačka plemićka obitelj s posjedima u Istri.

Dvije obiteljske grane, poznate u XI. st., spojile su se u XIII. st. Bili su važni tijekom mletačke ekspanzije na Orijentu, a na vrhuncu prestiža bili su u XV.–XVII. st., kada su dali nekoliko duždeva: Antonio (1521.–23.), Marino (1595.–1605.), Pietro (1741.–52.).

Domenico (1461.–1523.), Antonijev sin, bio je humanist i mecena te kardinal i akvilejski patrijarh (1497.–1522.). Nakon smrti Veneciji je ostavio Breviario (Breviario Grimani), koji se od 1797. nalazi u Biblioteci Marciani.

Za istarsku je povijest značajna loza obitelji koja je u svojem posjedu imala kaštel u Savičenti te imanja u Vižinadi i okolici (stečena u XVI. st.). Za Savičentu se vezuju kaštelani Ermolao (XVI. st.) i Pietro (XVII. st.), te plemkinja Lucrezia, za Vižinadu Girolamo (XVI. st.), a u Istri su boravili i providur Marino (XIV. st.), mletački rektor Francesco (XVI. st.), koparski podestat Nicolò (XVI–XVII. st.) i rašporski kapetan Marcantonio (XVII. st.).