Grakalić, Marijan, publicist i pjesnik (Zagreb, 30.VIII.1931. – Samobor, 21.IV.1997.).

Podrijetlom iz istarske obitelji izbjegle iz zavičaja pred talijanskim fašizmom. Gimnaziju završio 1953. u Zagrebu.

Novinarsku karijeru ostvarivao kao glavni i odgovorni urednik Samoborskih novina (1955.) i Požeškoga lista (1956.–57.), dopisnik Glasa Slavonije iz Požege (1958.–61.), Radio-Zagreba iz Požege (1958.–61.) i Pule (1961.–67.) te urednik u Vjesniku (1968.–71.) i Radničkim novinama (1977.–88.) u Zagrebu.

Sa skupinom entuzijasta pokrenuo je puljski časopis Matice hrvatske Istarski mozaik i bio njegovim prvim glavnim i odgovornim urednikom (1963.–66.). U Puli je bio i tajnik Pododbora Matice hrvatske.

Uredio je mnoge knjige, posebice istarskih autora (Štefana Mlakara, Zvane Črnje, Stjepana Ivezića) i zbornike te surađivao u listovima i časopisima Nedjelji, Glasu Istre, Vjesniku Povijesnog arhiva u Rijeci, Vjesniku, Iseljeničkom kalendaru, Hrvatskom iseljeničkom zborniku, zborniku Zagrebački Gradec i dr., ponajviše s temama iz područja heraldike (o grbu Istre i grbovima istarskih gradova, grboslovcu Carlu Baxi te o hrvatskom grboslovlju općenito). Autor je knjige Hrvatski grb (grbovi hrvatskih zemalja) (Zagreb 1990.). Pisao je o Toni Perušku, Anti Dukiću, Antunu Gustavu Matošu, Brijunima i dr.

U vlastitoj nakladi objavio je zbirke Lirika nad Samoborom (1955.) i Miris moga kraja (1956.).

Zastupljen je u antologijama Mirjane Strčić (1989.), Dušana Karpatskog, u češkom prepjevu (2001.) te u Antologiji samoborskog pjesništva (2003.) i dr.

Objavio je knjigu Hrvatski naivni umjetnici i slovenski likovni samorastniki (Zagreb 1973.), a u koautorstvu s Milanom Osmakom antologiju hrvatske poezije o moru Mare nostrum (Zagreb, 1971.).

Živio je i u Samoboru, odakle mu je bila majka. Njegov je sin novinar i pisac Marijan Grakalić (Požega, 24.VI.1957.).