Naseljenost u rimsko doba nije izričito potvrđena. Potkraj IV. st. ponovno je utvrđen, a novo naselje imalo je oblik kaštela čije su zidine bile izgrađene na prapovijesnim temeljima, ali ojačane kulama četverokutna oblika. U sredini naselja bila je istaknuta kula četvrtasta tlorisa. Kaštel je istraživao Boris Baćić 1951.–52. Lokalno stanovništvo ruševinu naziva Gradȉna ili Stȃri Gōčȁn.

Unutar grada prostor je bio organiziran u blokovima malih kuća sa stubištem, podređenim nepravilnom rasporedu uličica. Ispod zidina kaštela istražene su dvije sakralne građevine: jednobrodna predromanička crkvica s izduženim brodom, izbočenom plitkom polukružnom apsidom i dubokim svetištem (u njoj je pronađen ulomak grede s nasuprotno postavljenim užljebljenim šesticama), i romanička kapela s izbočenom polukružnom apsidom.

Brojnost pronađenih predmeta svjedoči o bujnom višestoljetnom životu, a osobito je važna ranosrednjovjekovna keramika, koja se proizvodila u velikim količinama. Naselje je napušteno u razdoblju XII.–XIV. st., vjerojatno u ratu 1329. ili u kužnim epidemijama.

Na Rogaticama u blizini Gočana pronađeni su ostatci grobljanske crkve iz V.-VI. st., koja je razorena vjerojatno u doba slavenskih upada u Istru u prvoj polovici VII. st.