Gnirs, Anton, povjesničar, arheolog i konzervator (Žatec, Češka, 18.I.1873. - Loket, Češka, 10.XII.1933.).

Sudetski Nijemac, studirao je u Pragu. U Pulu je došao 1899. i radio kao profesor na njemačkoj gimnaziji, od 1901. kao konzervator Središnjeg povjerenstva za zaštitu spomenika za okruge Pulu, Pazin i Rovinj, te istodobno kustos državne arheološke zbirke u Puli (lapidarij u Areni i Augustovu hramu); 1912-18. pokrajinski je konzervator za Austrijsko primorje i Kranjsku (zamjenjivao je Francea Stelèa).

Istraživao je prapovijesne, antičke i srednjovjekovne spomenike u Istri te je nezaobilazna ličnost konzervatorske prakse kojim počinje sustavna zaštita spomeničke baštine na ovom području. Njegovi konzervatorski dosezi objedinjuju skrb o arheološkim i sakralnim spomenicima, fortifikacijama (renesansna kula u Gračišću), drvenoj skulpturi (Pulski poliptih i poliptih iz Sv. Jakova u Bačvi), crkvenim zvonima, te srednjovjekovnom zidnom slikarstvu.

U razdoblju od 1911.-1914. organizira mrežu suradnika (Josef Balla, Hans Viertelberger, Gustav Lang) s kojima započinje otkrivanja i restauracije srednjovjekovnih fresaka na desetak lokaliteta u Istri (Sv. Flor u Pomeru, kapela Sv. Marije Formose u Puli, Sv. Marija na Škrilinah kod Berma, Sv. Anton u Višnjanu, Sv. Anton u Žminju, Sv. Trojstvo u Žminju, Sv. Jakov u Bačvi, Sv. Katarina u Savičenti...).

Za vrijeme Prvog svjetskog rata radi na katalogiziranju rekviriranih istarskih zvona (Alte und neue Kirchenglocken, Wien, 1917.) Njegova zaštitna istraživanja i veliki broj podataka objavljeni su u člancima, najviše u bečkoj službenoj arheološkoj periodici (MZK, JZK, JÖAI, JAK i dr.).

Bavio se gradskom arheologijom u Puli, osobito u slučajevima nove izgradnje na arheološkim područjima, npr. kod Herkulovih vrata (Die römische Weganlage der Porta Ercole, MZK, 1902., 28), kod Dvojnih vrata (Vorrömische und römische Funde nächst der Porta Gemina in Pola, MZK, 1906., 5), na Forumu (Neue Funde vom Forum civile in Pola, JAK, 1910., 4); veliki je broj podataka sintetizirao u radu Zur Topographie des antiken Pola (JZK, 1904., 2). Istraživao je rimska kazališta u Puli (Das antike Theater in Pola, JZK, 1905., 3) i započeo iskapanje manjega kazališta koje je pronašao (Das römische Bühnentheater in Pola, JAK, 1908., 2).

Na Brijunima (Brioni) je, u sklopu namjere vlasnika Paula Kupelwiesera da od otoka učini elitno turističko sastajalište, započeo višegodišnja iskapanja u uvali Verige, gdje je otkrio i konzervirao ostatke velebne ladanjske vile s gospodarskim sadržajima, koja je vjerojatno bila središtem imanja vlasnika Brijuna u rimsko doba (objavio je više izvješća o tim radovima u različitim časopisima). Istraživao je antičku ruralnu stambenu i gospodarsku arhitekturu, poglavito u južnoj Istri, vile na brdu Kolci na Brijunima, u Valbandonu kraj Fažane, u Šijani (Pula), u Banjolama, Radekima kraj Muntića i dr.: Überreste antiker Werkstätten in der Umgebung Polas (MZK, 1904., 3); Istrische Beispiele für die Formen der antik-römischen villa rustica (JAK, 1908., 2). Bavio se također ranokršćanskom arheologijom i o tome objavio studije: Frühchristliche Denkmäler in Pola (JZK, 1906.), Frühe christliche Kultanlagen im südlichen Istrien (Kunsthistorisches Jahrbuch, 1911., 5), te povijesnim izvorima kasnoga srednjeg vijeka u studiji Quellen zur Sozial-und Wirtschaftsgeschichte der Polesana im späten Mittelalter und bei Beginn der Neuzeit (Jahresbericht k. k. Staats-Realschule in Pola, 1908., i 1909).

Vrijedna je njegova jedina monografija Istria praeromana (1925.), te prvi vodič po antičkim spomenicima i zbirkama Pola, Ein Führer durch die antiken Baudenmäler und Sammlungen (1915.).

Nakon I. svjetskog rata, vratio se u Sudete, gdje je nastavio raditi u službi zaštite spomenika.