Gljive (Fungi, Mycota, Mycophyta), jedno od 6 carstava živoga svijeta. Istra je poznata po mnogobrojnim nalazištima tartufa (gomoljača) iz roda Tuber. To su gljive mješinarke s podzemnim plodištima u obliku gomolja. Žive u mikorizi (simbiontskoj vezi gljive i biljke) s biljkama stablašicama: hrastom, vrbom, grabom, topolom i dr. Takva je simbioza važna za zdravlje i stabilnost šuma. U njoj su gljive povezane s korijenovim sustavom biljke i hrane se ugljikohidratima koje biljka proizvodi. Istodobno povećavaju njezin apsorpcijski sustav pomažući joj u opskrbi vodom i mineralnim tvarima, povezuju više biljnih organizama omogućujući prijenos hranjivih tvari među njima, štite korijenov sustav od patogenih gljiva i mikroorganizama te od štetnih kem. utjecaja u tlu. Velik broj gljivljih i biljnih vrsta ne može živjeti bez svojih mikoriznih partnera. Tartufi se otkrivaju pod zemljom uz pomoć dresiranih pasa ili svinja. Od 1930. u Istri se počeo skupljati bijeli tartuf (T. magnatum), tzv. kralj gljiva, koji raste na ilovasto-laporastu tlu uz obale rijeka Mirne, Raše, Pazinčice i Boljunčice. Ta je vrsta raširena i u Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, na Novom Zelandu, te uz sve tokove rijeka koje utječu u Jadransko more. Godine 1999. kraj Potpićna u Istri pronađen je najveći bijeli tartuf na svijetu (1,31 kg), koji je 2000. ušao u Guinnessovu knjigu rekorda. Crni tartufi (T. melanosporum, T. brumale, T. aestivum, T. macrosporum) rastu na crvenici uz more te u unutrašnjosti istarskoga poluotoka. Mnogobrojna nalazišta gljiva u Istri uvjetovana su raznovrsnim raslinjem, koje uspijeva zbog različite mikroklime središnje Istre i njezina obalnoga područja. Bogati svijet istarskih gljiva prikazuje se na tradicionalnim izložbama gljiva u Žminju, Labinu, Rovinju, Istarskim toplicama, Pazinu i dr. Posjećuju ih mnogobrojni ljubitelji gljiva iz Hrvatske, Italije, Slovenije, Austrije, Njemačke i dr. Zbog gastronomske ponude bogate gljivama, posebice tartufima, Istra je vrlo privlačno turističko odredište.

Slike