Lupetina, Baldo, protestantski pisac (Labin, 1502. – Venecija, 1556.).

U rodnome gradu stupio je u franjevački red i bio zaređen za svećenika. Godine 1535. u Veneciji odlazi u samostan San Francesco della Vigna, gdje je bio gvardijan, a potom i provincijal venecijanske franjevačke provincije. Na poziv grad. senata nekoliko je godina u Cresu držao korizmene propovijedi.

Subrat ga je u inkviziciji optužio da u propovijedima iznosi protestansko učenje, tj. da u svojim propovijedima niječe slobodnu volju, podupire učenje o predestinaciji, beskorisnosti dobrih djela, niječe postojanje čistilišta, vrijednost svete mise i sakramentalnog oprosta. Uhićen je 1542. i u Veneciji 1543. osuđen na doživotnu robiju. U tom se procesu i sam Martin Luther zanimao za njega. Kako je i u zatvoru nastavio sa svjedočenjem protestantizma, u ponovljenom je procesu 1547. osuđen na smrt odsijecanjem glave na Trgu sv. Marka. Duždevim zauzimanjem kazna mu je preinačena u doživotnu tamnicu.

Kad ga ni ta osuda nije primirila u njegovu gorljivu i javnu zauzimanju za reformaciju, 1555. podvrgnut je trećem sudskom procesu. Na kraju procesa 1556. osuđen je na smrt. U kapelici sv. Teodora, koja se nalazi unutar bazilike sv. Marka, priveden je u laički stalež i predan svjetovnim vlastima, koje su ga ugušile u venecijanskim lagunama.

Iz očuvanih odgovora na pitanja crkvenog suda pod naslovom Articuli vjere vidi se njegova spremnost da za svoje uvjerenje podnese ne samo zatvorsku kaznu, nego i smrt.

Kao neustrašiv reformator snažno je utjecao na obrazovanje i životno usmjerenje svojega nećaka Matije Vlačića Ilirika.

Njegovo ime nosi ulica u Labinu, a do 1995. po njemu se zvao i jedan uspon u pulskoj starogradskoj jezgri.