Prije nego je 1960. pokrenut Radio Pula, najveći istarski grad već je u svojoj povijesti imao tri medija koja su u svom nazivu imala riječi Radio Pola. Prvi radio je nastao u veljači prije 115 godina i imao je najveću bežičnu telegrafsku antenu u kontinentalnoj Europi. Drugi je pokrenut 1916. i smatra se da je tada imao najjači radiosignal u Europi te emitirao četiri godine prije nego je pokrenut radio u SAD-u, koji se danas smatra prvim na svijetu. Prva dva pulska radija je pokrenula austrougarska Ratna mornarica, a treći Saveznička vojna uprava. Radijska tehnologija koja je prenesena iz Pule u Zagreb omogućila je pokretanje radiotelefonske stanice na Griču.

Kako je uopće sve to započelo? Rođenje pojma radio vežemo uz Prvu međunarodnu radiotelegrafsku konferenciju održanu u listopadu 1906. u Berlinu. Tada je pojam bežični telegraf zamijenjen jednim posve novim - radio. Danas se smatra da prvi svjetski radio datira iz 1920., ali prvo radijsko emitiranje (prvi eterski glazbeni i govorni sadržaj na svijetu) dogodio se u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) 1906., na Badnju večer. Tada je Reginald Aubrey Fessenden čitao biblijske poruke i emitirao instrumental pjesme Sveta noć. No, tu prvu radijsku emisiju mogli su čuti samo radiotelegrafisti s brodova u blizini radiopostaje. Idući veliki događaj zbio se 1909. kada je izumljen kristalni detektor koji je bio osnova radioprijamnika. Tek tada kreće radijski iskorak u Puli, glavnoj vojnoj luci Austro-Ugarske Monarhije.

Na području uvale Sveti Petar, u Puljskom zaljevu, austrougarska Ratna mornarica je posredstvom inženjera Mornaričko-tehničkog odbora (danas je hotel Veli Jože smješten u zgradi odbora) osmislila i otvorila za javnost 20.II.1910. prvu austrijsku obalnu radiopostaju koja je koštala pola milijuna kruna. Nudila je usluge i za civilne potrebe, ali najviše je korištena za vojnu komunikaciju, na srednjem valu, a svaki ratni brod imao je prijamnik.

I danas postoje dvojbe kako se zvala. U veljači 1910. je dnevni list na njemačkom jeziku, Polaer Tagblatt (Pulski dnevnik) koristio tri različita imena: Drahtlofe Station in Pola (Bežična postaja u Puli), Radiostation Pola (Radiopostaja Pula) i Funkentelegraphenstation Pola (Radiotelegrafska postaja Pula). Dnevni list na talijanskom jeziku, Il Giornaletto di Pola, koristio je pojam Stazione radiotelegrafica costiera in Pola. U XXI. st. autori navode u knjigama posve druge nazive: Radio Pola (Erwin Anton Grestenberger), Radio Tivoli (Elmo Cvek) i Radiotelegrafska centrala (Attilio Krizmanić).

Taj prvi radio u Puli imao je najveću bežičnu antenu u kontinentalnoj Europi (tako navodi Polaer Tagblatt u izdanju od 20.II.1910.), čeličnu konstrukciju visine 91,4 m koju je stabilnom držalo 12 čeličnih zatega u radijusu od 150 m.

Militärische Vedette, časopis na njemačkom jeziku, antenu je prozvao pulskim Eiffelovim tornjem. No, mediji su tada imali naviku da mnoge čelične stupove u gradu tako nazivaju. Tako su kasnije prozvali i brodogradilišnu dizalicu u Pomorskom arsenalu.

Ta radijska antena omogućavala je komunikaciju s objektima i plovilima na udaljenosti od tisuću kilometara - sve do Francuske, Njemačke, Malte i Grčke, a što je potvrđeno kada su njemačkom caru Vilimu II. prenosili vijesti iz Berlina tijekom njegova boravka na Krfu. Bilo je to 1909., kada je pulski radio bio u probnom radu.

Za Pulu i ovaj dio Europe to je bio velik tehnološki iskorak, koji je nadmašen 9.VII.1915. kada je puštena u pogon širokopojasna radiopostaja Gross Radio Pola (Glavni [Veliki] Radio Pula), čiji puni rad započinje 5.IX.1916.

Siemensu i Halskeu plaćeno je 1,18 milijuna kruna za opremu, a to što je instalirano na Kornjalu (Drenovici) bilo je impresivno: antena radijalno ukopana u tlo (nalik na tanjur) promjera 300 m te odašiljač visine 150 m. Ta visina je nadmašena u Hrvatskoj tek 1976. kada je izgrađen 169 m visok radiotelevizijski toranj Sljeme. Druga pulska radiostanica imala je još veći domet. Slušala se diljem Mediterana pa sve do Švedske (odakle su se vijesti iz Pule prenosile u SAD) i smatra se da je tada imala najjači radiosignal u Europi (kako tvrdi Elmo Cvek u knjizi Naredba br. 12 - Pula u doba Austrije - Ljudi i građevine, iz 2015.). Gross Radio Pola je, po Attiliju Krizmaniću, bio prvi pulski radio, dok je onaj smješten u uvali Sv. Petar ostao zabilježen kao radio s primarnom funkcijom radiotelegrafije. I na samom jugu Austro-Ugarske je Ratna mornarica instalirala radiopostaju Marine radio u Gornjim Klincima u Boki kotorskoj, danas u Crnoj Gori.

Dolaskom talijanske vojske krajem 1918. gase se i razmontiraju pulske radiopostaje. Talijani su shvatili smisao radiokomunikacije mnogo godina kasnije jer su prvo radijsko emitiranje na Apeninskom poluotoku izveli tek 6.X.1924.

No, pulska radijska tehnika ipak je nekome poslužila. Dijelovi radiostanice bivše austrougarske krstarice Novara (dovršene i opremljene u Puli 1915.) preneseni su iz Pule u Zagreb te je tako pokrenuta radiotelefonska stanica na Griču. Bilo je to prije nego je 15.V.1926. počeo s emitiranjem Radio Zagreb, kojega je pak novim radioinstalacijama opremio njemački Telefunken. Čim su Zagrepčani proglasili da je njihov radio prvi u jugoistočnoj Europi, koji se slušao diljem Europe pa sve do Alžira zahvaljujući anteni visine 60 m, odmah su se javili Beograđani da su oni imali prvu radiostanicu još 1924.

No, Srbima nije priznato to pravo jer se smatra da je radio započeo s tehnologijom radiofonije, a ne radiotelegrafije. Prve radiofonske stanice bile su u Zagrebu (1926.) i Ljubljani (1928.) pa tek potom u Beogradu (1929.). Što se tiče radiotelegrafskih stanica, u publikacijama se navodi kako je prva bila u Sarajevu (1918.) pa u Beogradu (1924.) te u Velikoj Gorici (1929.). Grad Pula i Radio Pola, ali i Marine radio u Gornjim Klincima, uopće se ne spominju u jugoslavenskim i hrvatskim publikacijama o radiju. Također, u tim knjigama je izostavljeno da je Kraljevina Crna Gora imala radiotelegrafsku stanicu već 1904. na planini Volujici iznad Bara.

Jednako kako je postojala dilema u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca o tome tko je imao prvu radiostanicu, isto je bilo i na svjetskoj razini. Smatra se da je radio nastao 1920. kada je ostvaren prvi bežični prijenos kompletne zvučne slike te da je KDKA iz Pittsburgha počeo s emitiranjem 2.XI.1920. kao prvi licencirani radio u SAD-u. BBC je startao u Londonu 14.XI.1922. Uslijedili su pariški Radiola i Radio Berlin. No, Nizozemci smatraju da su oni bili prvi, kada je u studenom 1919. počela s emitiranjem postaja PCGE. Zanemaruje se postojanje pulskih radija iz 1910. i 1916. u publikacijama koje obrađuju povijest svjetskih radija.

Zaključimo kako je Pula ponovno dobila svoj radio nakon Drugog svjetskog rata. Pokrenula ga je Anglo-američka vojna uprava svega mjesec dana nakon preuzimanja grada od Jugoslavenske armije. Radio Pola je emitirao od 11.VII.1945., ali je službeni program počeo 12. rujna. Vijesti su bile na talijanskom, hrvatskom, slovenskom i engleskom jeziku, a bilo je emisija i na istarskim dijalektima. Radio Pola prestalo je emitirati 14.V.1947. iz studija smještenog u samom centru grada (današnjoj Ciscuttijevoj ulici). Ostaje otvoreno pitanje je li američka vojska kopirala Gross Radio Pola jer je objekt takve veličine i oblika izgradilo Ministarstvo obrane SAD-a 1963. na karipskom otoku Portoriku i nazvalo ga Arecibo po obližnjem mjestu. Taj projekt su dodatno razvili Kinezi kada su 2016. na otoku Pingtanu predstavili FAST - najveći sferični teleskop na svijetu. Bilo je to točno 100 godina od pokretanja Gross Radio Pola, odakle je sve poteklo.

Novi radio, Radio Pula, pokrenut je 31.XII.1960. na Monte Zaru te je aktivan i danas u bivšoj zgradi sjedišta Istarske banke (danas OTP banka, u Dalmatinovoj ulici). Službena povijest smatra to prvim pulskim radiom, a zanemaruje prethodna tri koje su pokrenule vojne vlasti.

Na priloženoj fotografiji iz 1916. je studio Gross Radio Pola (izvor: Povijesni i pomorski muzej Istre)

• 
•