Savičȇnta (Svetvinčȅnat), naselje u središnjoj Istri, sjeverno od Vodnjana (45°5′N; 13°53′E; 310 m nadmorske visine); 246 stanovnika (2021.); sjedište istoimene općine.

Nalazi se na cesti Vodnjan–Žminj.

Stanovnik je Savičentȉnac ili Savičentȉn, stanovnica Savičentȋnka, a pridjev je savičȇnski i savičentȋnski.

Stanovnici se bave pretežito poljodjelstvom, manje tercijarnim djelatnostima, a dijelom rade u okolnim naseljima i u Puli.

Područje je bilo naseljeno od prapovijesti, te u rimsko doba. Početak Savičente veže se uz samostan benediktinaca iz Ravene, na prostoru crkve sv. Vincenta na groblju, te se uza nj oblikuje prvo manje naselje. Samostalno se spominje u dokumentu pape Aleksandra III. (1178.) kao posjed porečkoga biskupa. U XIII. st., kada feud dobiva pulska obitelj Castropola (1211.), novo urbano središte postaje utvrđena građevina upravitelja, no Savičenta se uz naziv opatija navodi još 1325. u Istarskom razvodu. Poslije Castropola feud se dalje bilježi i kao vlasništvo obitelji Morosini, Krotendorf te porečkoga biskupa. Morosinijevi 1485. završavaju obnovu kaštela te započinju preobrazbu mjesta u pravilno organizirano renesansno naselje s trgom i cisternom u središtu, kojega uz kaštel zatvaraju župna crkva i loža (loggia) te ostale javne i stambene zgrade.

U XVI. st. prelazi u ruke obitelji Grimani di Luca. Kaštel je kao utvrda postojao već u drugoj polovici XIII. st. Preuređenje u renesansni kaštel dovršeno je 1485., a oblik se bitno nije mijenjao ni poslije u pregradnjama nakon požara 1586. U njegovoj unutrašnjosti je palača, možda dijelom iz XIV. st. Kaštel je bio jedna od važnijih utvrda mletačke vojske; saniran je 1907. i temeljito obnovljen 1933.

Kaštel Morosini-Grimani je bio spaljen u Drugom svjetskom ratu. Nova, sustavna obnova počela je 2008. statičkom sanacijom, nastavljena obnovom kvadratne kule, stepeništa na južnom zidu i prizemlja ankesa te omogućavanjem pristupa zidinama i kulama, a u posljednjoj fazi, okončanoj 2020., u funkciju je stavljeno svih pet katova palače uređenjem izložbenih, ceremonijalnih i degustracijskih prostora, kongresnog centra i Kapetanove sobe.

Župna crkva Navještenja Blažene Djevice Marije jednobrodna je, s izduženim svetištem, koje završava s istaknutom polukružnom apsidom; na glavnom oltaru Navještenja Marijina nalazi se pala Navještenje venecijanskog majstora, a na oltaru sv. Viktorije pala Bogorodica Bezgrešna sa svecima. Crkva sv. Vincenta na groblju prvi se put spominje 1178.; to je bivša župna crkva, dvoranska, s trima upisanim apsidama. U njoj su tri sloja fresaka, od kojih je prvi samo u tragovima, drugi najočuvaniji sloj djelo je majstora Ognobena iz Trevisa (Ognobenus Trivisanus), a treći, najmlađi sloj, izveo je nepoznati talijanski majstor. U Savičenti su još crkve sv. Katarine (XV. st.) sa zidnim slikama i lopicom iz 1704.; sv. Antuna (XV. st.), s upisanom apsidom i šiljasto-bačvastim svodom i sv. Roka (1621.), građena po narudžbi Bratovštine bičevalaca sv. Roka. Zbirka sakralne umjetnosti otvorena je 2000. u sakristiji župne crkve. Uz očuvane župne knjige (najstarija je knjiga krštenih 1568.–88.), čuva se i Statut Savičente (Svetvinčenta) iz 1520.

Općina Svetvinčenat utemeljena je 1993., prostire se na 79,74 km2 u južnom dijelu središnje Istre i broji 2.202 stanovnika (2021.). Obuhvaća naselja: Bibići (138 stanovnika, 2021.), Bokordići (77), Boškari (39), Bričanci (69), Butkovići (208), Cukrići (183), Čabrunići (154), Foli (50), Juršići (202), Kranjčići (71), Pajkovići (56), Peresiji (35), Pusti (40), Raponji/Rapanji (63), Režanci (202), Salambati (27), Smoljanci (201), Savičenta (Svetvinčenat) i Štokovci (141).

Naselja su samoupravno organizirana u 10 mjesnih odbora: Juršići (u čijem su sastavu Juršići, Cukrići, Sv. Kirin, Dokići, Stancija Paradiž, Cirka, Stancija Grgur, Bankovići, Bonašini, Brščići, Gilešići, Škicini, Stancija Čipuli, Tići, Klarići, Mandelići, Stancija Mičini, Muškovići i Orlići), Režanci (Režanci i Boškari), Bokordići (Bokordići, Pustijanci, Pajkovići, Pusti i Peresiji), Bibići (Bibići i Kersani), Smoljanci (Smoljanci, Salambati i Raponji/Rapanji), Svetvinčenat (Savičenta, Bričanci, Foli, Šikuti, Ferlini, Brhanići i Krase), Štokovci (Štokovci, Pekici i Bijažići), Čabrunići, Krančići (Krančići i Vidulini), Butkovići (Butkovići i Pačići). U crkvenom ustroju općinsko je područje obuhvaćeno župama Svetvinčenat i Juršići.

Grb Općine Svetvinčenat je suvremeni francuski štit (pravokutni sa zašiljenim dnom) plave boje u kojem je povijesni grb Savičente - obrambena kula kaštela Grimani bijele (srebrne) boje, s iskošenim stranicama prizemlja sačinjenog od sedam redova kamenog zida i s baroknim portalom u sredini, iznad vijenca prizemlja u pravokutnom dijelu kule simetrično je postavljena barokna bifora i četiri kvadratna prozora iznad nje, a kula u gornjem dijelu završava vijencem i obrambenim kruništem od sedam zubi. Općinska zastava plave je boje s povijesnim grbom u sredini obrubljenim bijelom bojom.

Dan općine je 24. lipnja.

Više ilustracija Savičente i njezinih znamenitosti s podacima na stranicama Istarska kulturna baština - Patrimonio culturale istriano: https://www.ppmi.hr/hr/patrimonio/

http://www.svetvincenat.hr/

Slike