Samager (tal. Samagher), arheol. lokalitet kraj Pule, između Štinjana i Vallelunge, uvale Sv. Petra u sjev. dijelu pulske luke. Nazvan je po crkvi sv. Hermagore, trobrodnoj građevini dužine 18m, s jednom gl. polukružnom apsidom nasuprot ulazu, i dvjema bočnim apsidama desno i lijevo od ulaza, koje imaju poligonalni vanjski zid.

Cijelom širinom crkve (s dijelom bočnih apsida) proteže se narteks (14m) koji je s dva stupa i tri prolaza otvoren u osi crkve. Istražena je 1906., a u znan. literaturu unio ju je A. Gnirs 1908. Bila je građena oko 500. i u Istri je jedan od prvih primjera novih strujanja u umjetnosti i graditeljstvu na sjevernojadranskom prostoru, neposredno prije bizantskog osvajanja (538). Specifičan raspored prostora daje crkvi izgled »trolisnosti«, iako su bočne apside izdvojene od one glavne s oltarom. Ispod oltara crkve pronađen je 1906. relikvijar od bjelokosti izrađen u Rimu oko 440., jedan od najvažnijih primjera ranokršćanske umjetnosti uopće. Reljefi toga kovčežića prikazuju na poklopcu Traditio legis (Krist predaje svitak zakona, tj. vlast, sv. Petru), na prednjoj strani Kristovu apoteozu na Maslinskoj gori, na desnoj bočnoj strani Kristovo krštenje u Jordanu, na lijevoj bočnoj strani Kristovo prikazanje u Hramu, a na stražnjoj strani Petrov grob u crkvi sv. Petra u Rimu. Taj posljednji najstariji je poznati likovni prikaz vatikanske crkve s građevinom iz Konstantinova doba. Moćnik se čuva u Arheološkome muzeju u Veneciji.