Rovȉnj (istriotski Ruveigno, tal. Rovigno), grad na zapadnoj obali Istre (45°5′N; 13°38′E); 11.629 stanovnika (2021.), sjedište gradske samouprave koja obuhvaća područje od Lima (Limski zaljev/kanal) do Veštra.

Povoljan položaj, blaga klima i bujna sredozemna vegetacija pogoduju razvitku kupališnog i lječilišnoga turizma (Specijalna bolnica za ortopediju i rehabilitaciju »Primarijus dr. Martin Horvat«). S brojnim hotelima i bogatom turističkom ponudom jedno je od najrazvijenijih turističkih središta u Hrvatskoj. Poznato je središte umjetnika i ustanova javnoga značaja, škola, muzeja i galerija te znanstvenih ustanova (Centar za istraživanje mora Rovinj, Centro di Ricerche Storiche di Rovigno). Važno gospodarsko središte s razvijenom duhanskom industrijom (Tvornica duhana Rovinj), prehrambenom industrijom, vinarstvom (malvazija), ribarstvom (Mirna d. d. Rovinj). Preko Rovinjskoga Sela povezan s magistralnim cestama Buje – Pula i Kanfanar – Pazin, a u Okretima s Istarskim ipsilonom.

Stanovnik je Rovȉnjac i Rovinjȇž, stanovnica Rovȋnjka i Rovinjȇža, a pridjev rovȉnjski i rovinjȇški.

Područje Rovinja bilo je naseljeno u prapovijesti, a naselje gradskog karaktera nastalo je na uzvisini otočića uz kopno oko III.–IV. st., na mjestu željeznodobne gradine. U pisanim izvorima prvi se put spominje u VI. st. u Kozmografiji Anonima Ravenjanina (Ruvigno, Ruigno, Ruginio). Najstarija povijest grada povezana je i s problemom Cisse.

U ranom srednjem vijeku Rovinj je bio naselje s utvrdom na vrhu brežuljka te s crkvom sv. Jurja, u kojoj se čuvalo tijelo sv. Eufemije (prema legendi, čudovito doplutalo u mramornome sarkofagu). Poslije napadaja Neretljana, Hrvata i Saracena u IX.–X. st. grad je opasan zidinama, te je njegova površina znatno porasla, a crkva je sredinom X. st. proširena u trobrodno zdanje. U to vrijeme Venecija je, nudeći Rovinju zaštitu, ishodila od grada zakletvu vjernosti 1150., te potpuno podčinjenje 1283. Pet stoljeća mletačke vlasti (do 1797.) bilo je za Rovinj doba stalnoga rasta: demografskoga, gospodarskoga i urbanoga, te je u XVII.–XVIII. st. postao jedan od najnapučenijih gradova sjevernog Jadrana i najvažnije ribarsko i pomorsko središte mletačke Istre. Rovinjski kamenolomi bili su među najvažnijim izvorima kamena za Veneciju.

Stoljećima je Rovinj sačuvao netaknutom svoju gospodarsku i demografsku strukturu, tako da su doseljene obitelji i pojedinci iz različitih jadranskih, sredozemnih i kopnenih krajeva prošli spontani proces akulturacije. Dugo je Rovinj bio i jedino naselje u tom području: tek 1526. osnovano je Rovinjsko Selo doseljavanjem pretežito hrvatskih izbjeglica iz Dalmacije.

Od sredine XVII. st. Rovinj se počeo širiti na otoku izvan zidina te na kopnu s druge strane kanala, koji je zatrpan 1763. Nakon pada Mletačke Republike grad je prošao kroz dvadeset godina političke i društvene nestabilnosti, a od 1815. i početka austrijske vlasti počelo je stabilno doba, koje je trajalo do I. svjetskog rata. To je doba označio gospodarsko-manufakturni razvoj, osobito intenzivan potkraj XIX. st., te razvoj talijanskog nacionalnog pokreta. Dobivanjem posebnog statuta, Rovinj je 1869. postao autonomnim gradom Austrijskoga primorja. Tada gospodarski prosperira; 1888. otvara se morsko klimatsko lječilište, prvo na hrvatskoj obali.

Tijekom I. svjetskog rata mnogi stanovnici bili su prisilno iseljeni u logore unutrašnje Austrije (Wagna) zbog blizine mogućih ratnih operacija. Nakon rata postao je dijelom Kraljevine Italije, odnosno novoosnovane Istarske pokrajine. Situacija između dvaju svjetskih ratova bila je uvjetovana socijalnom i nacionalnom politikom fašizma, te je i u Rovinju imala negativna obilježja, poglavito u rovinjskoj okolici, gdje je pretjerani nacionalni pritisak stvorio velike probleme hrvatskom stanovništvu. I razdoblje II. svjetskog rata bilo je vrlo teško, vojno i društveno-politički uvjetovano (kraj fašizma, kapitulacija Italije, novi oblici narodne vlasti, njemačka okupacija, pristajanje lokalnih antifašista uz jugoslavenski partizanski pokret).

Revolucionarnoj. borbi pridodana je, pod jugoslavenskim utjecajem, borba za nacionalno oslobođenje istarskih Hrvata. Ratni događaji i djelovanje političkih snaga koje su pristajale uz talijanski antifašizam doveli su u poraću do teških dilema za stanovništvo Rovinja, koje je bilo uključeno u političke razmirice o sudbini Istre, ali je trpjelo i posljedice prijekih osuda Kominforma. Kada je omogućeno optiranje, velik dio stanovnika Rovinja opredijelio se za talijansko državljanstvo i odlazak u Italiju, pa su za sobom ostavili oštar rez u društvenom i nacionalnom tkivu grada. Grad se ponovno počeo gospodarski uzdizati od sredine 1960-ih zahvaljujući intenzivnom razvoju turizma.

Povijesna jezgra Rovinja pokazuje jasne crte mletačkih urbanističkih i arhitektonskih modela, iznad kasnoantičkog i ranosrednjovjekovnog supstrata. Smještena je na dvama brežuljcima, od kojih je jedan Monte (oko 30 m visine) s dominantnom baroknom crkvom sv. Eufemije (rekonstruirana 1725.–36.). Zvonik je obnovljen 1654.–87., na njegovu je vrhu kip svetice koji se okreće u smjeru vjetra. U unutrašnjosti su tri oltara mletačkog kipara Girolama Laureata, antički mramorni sarkofag s tijelom svetice, orgulje iz 1754. (Antonio Barbini), srebrni antependij s reljefom iz 1777. (Angelo Scarabello).

Među drugim sakralnim spomenicima ističu se: osmerokutna romanička kapela Presvetoga Trojstva, srednjovjekovna crkva sv. Tome i Blaženog začeća, crkvica Gospe od Milosti i Sv. križa s trijemom, crkva Gospe od Zdravlja iz XVIII. st, te crkva i Franjevački samostan (1702.–10.).

Među profanim spomenicima značajni su dijelovi gradskih zidina, gradska vrata: Sottomuro ili Portizza, sv. Benedikta, Sv. križa, Dietrocastello, te luk Balbi izgrađen 1678.–79. na mjestu starijih vrata (današnji izgled iz 1774.). Slikovita je ulica Grisia, u kojoj se održava godišnja slikarska izložba na otvorenom.

Južno od Rovinja zaštićeno je područje park-šume Zlatni rt (Punta Corrente), pogodno za rekreaciju.

Grad Rovinj-Rovigno, jedinica lokalne samouprave na zapadnom istarskom priobalju, južno od Lima. Površina mu je 78 km2, broji 12.968 stanovnika. Uz samo naselje Rovinj ima samo još jedno statističko naselje - Rovinjsko Selo ( 1.339 stanovnika, 2021.), koje od 2014. ima i status mjesnog odbora.

Grb Grada Rovinja, u skladu s gradskom povijesno-heraldičkom tradicijom, sastoji se od srebrnog (bijelog) šiljastog štita sa zlatnim (žutim) obrubom čiji gornji rub ulazi u krug krune iznad njega. U štitu je crveni križ s blago uvinutim krakovima tako da se okomiti krak križa proteže od lijevog (heraldički desnog) kuta podnožja od gornjeg ruba između najviše točke i desnog (heraldički lijevog) ruba, a vodoravni krak je u sredini blago izvijen prema gore. Kruna grba oblikovana je kao krug na kojem se otvara osam vratiju (pet vidljivih) s dva kordona na rubovima i koji drži osam tornjeva (pet vidljivih) povezanih spojnim bedemom, sve u zlatnoj (žutoj) boji, osim vratiju koja su crna te zasjena crnim točkastim rasterom. Zastava je okomita, indigo plave boje, s gradskim grbom u sredini, lijevo od kojega su listovi hrasta s plodovima, a desno listovi masline s plodovima, sve u zlatnoj (žutoj) boji.

Poštujući vjekovnu tradiciju, Dan grada obilježava se 16. rujna, na blagdan gradske zaštitnice sv..Eufemije.

http://www.rovinj.hr/

Slike