Lovrečȉca (i Lovrečȋca, tal. San Lorenzo di Daila), obalno naselje kraj Umaga (45°23′N; 13°32′E); 123 stanovnika (2021.), grad Umag.

Nalazi se na sjevernoj obali zaljeva Slanik, uz cestu Umag – Novigrad, a na kraju ceste iz Buja.

Stanovnik je Lovrečȃn, stanovnica Lovrečȃnka, a pridjev lovrečȃnski.

Osim tradicijskim poljodjelstvom i ribarstvom stanovnici se bave i turizmom.

Područje je bilo nastanjeno u antici (ostatci rimskih ladanjskih vila, natpisa i grobova) i u ranom srednjem vijeku. Prvi se put u pisanim povijesnim vrelima spominje 1029. u ispravi kojom akvilejski patrijarsi prepuštaju novigradskim biskupima upravljanje feudom. Od XVI. st. civilnu vlast obnašao je umaški načelnik.

Župna crkva sv. Lovre jednobrodna je građevina ravnoga začelja, a brod joj je trijumfalnim lukom odvojen od svetišta. Zajedno s grobljem spominje se u apostolskoj vizitaciji iz 1580., no dataciju prvotne građevine nije moguće odrediti zbog opsežnih pregradnji (XVIII. st., 1879., 1894.). Zvonik, odvojen od crkve, podignut je 1893. na mjestu starijega. U crkvi je krstionica iz 1712., orgulje iz 1733.

Nedaleko od Lovrečice nalazi se uvala Sv. Ivan Kornetski (tal. San Giovanni della Corneta), antički lokalitet s ostatcima pristaništa i pojedinačnim nalazima ukopa te srednjovjekovni kaštel razoren potkraj XI. st.; očuvan je dio kule. Na južnom kraju uvale nalazi se poluotok Punta Finida, s ostatcima prapovijesnog naselja. Crkva sv. Ivana (XII.–XIII. st.) jednobrodno je zdanje, kojoj upisana apsida kvadratnoga tlocrta pomoću trompi prelazi u polukalotu; crkva je pregrađena 1882.

Mjesna vjerska i pučka fešta je na Lovrečevu, 10. kolovoza.