Potpićan (Potpićȏn), naselje u središnjoj Istri (45°11′N; 14°6′E; 100 m nadmorske visine); 449 stanovnika (2021.), smješteno podno drevnog Pićna, u dolini rijeke Raše, na cesti Pazin – Kršan i uz prugu Lupoglav – Štalije (Raška pruga), općina Kršan.

Najmlađe je naselje u Istri, nastalo razvojem rudarstva. Prvo okno ugljenokopa (kasnije zvano jama Pićan) otvoreno je 1942. S manjim prekidima ugljen se tu iskorištavao do 1983. kad je rudnik zatvoren i potopljen, a iste godine u obližnjem je Tupljaku otvoreno novo okno.

Intenzivna izgradnja Potpićna, kao naselja za rudare, počinje sredinom XX. st. kad se zidaju prve stambene zgrade na neurbaniziranom šumskom području zvanom Dumbrova. Bilo je predloženo da taj toponim bude i naziv naselja, dio mjesta se kratko zvao Novi Kršan, naposljetku je prednost dobio sadašnji naziv.

Stanovnik je Potpićȁnac, stanovnica Potpićȏnka, a pridjev potpićȏnski.

Zahvaljujući ulaganjima u stanogradnju, društvenu i komunalnu infrastrukturu tada moćne tvrtke Istarski ugljenokopi Raša Potpićan ubrzano raste, čak je 1956.-61. imao status općine. Godine 1957. dobiva zdravstvenu stanicu, početkom 1960-ih i osnovnu školu, potom dječji vrtić, dom za rudare samce, trgovački centar i motel. U Potpićnu su, radi supstitucije ugljenokopa, 1977. u sklopu Labinprogresa otvorene Tvornica keramičkih proizvoda, Tvornica tankostijenih cijevi i Tvornica igračaka; prva je zatvorena, druge dvije su u novim društveno-ekonomskim uvjetima osamostaljene Hrvatske privatizirane s novim proizvodnim linijama. Na rubu industrijske zone, a na području općine Pićan, otvorena je 2008. tvornica kamene vune Rockwool Adriatic, koja sjedište ima u Potpićnu.

U Potpićnu je 2002. otvoren pastoralni centar s crkvom Dobrog Pastira (kamen temeljac bio je položen 1997.) prema projektu Eligia Legovića.