Porečka i pulska biskupija (tal. Diocesi di Parenzo e di Pola, lat. Dioecesis Parentina et Polensis), katolička biskupija, crkvena upravna jedinica, sufraganska Riječkoj nadbiskupiji.

Nastala je ujedinjavanjem Porečke biskupije i Pulske biskupije 9.V.1830., na osnovi bule pape Lava XII. Locum beati Petri od 30.VI.1828. Temeljem bule pape Pavla VI. Primis saeculi od 15.X.1977. utvrđena je 8.I.1978. u današnjim granicama, koje se (osim u dijelu sjevernom Ćićarije, gdje župe Dane i Vodice pripadaju Riječkoj nadbiskupiji) podudaraju s granicama Istarske županije. Sjedište joj je u Poreču i u Puli, a podijeljena je na devet dekanata: Buzetski (15 župa), Labinski (16), Pazinski (21), Pićanski (11), Porečki (17), Pulski (16), Rovinjsko-kanfanarski (5), Umaško-oprtaljski (23) i Vodnjanski (10), s ukupno 134 župe. Obuhvaća površinu od 2839 km2, i ima 201 756 stanovnika, od kojih su 163.793 katolici (prema popisu 1991.).

Drži se da je Porečka biskupija najstarija u Istri (sredina III. st.). Izvorno je obuhvaćala područje parentinskog agera, a poslije je proširena na rovinjsko područje. Austrijsko-mletačkom nagodbom granica je usklađena s tadašnjom državnom granicom. Pulska biskupija nastala je potkraj III. st., a izvorno je obuhvaćala pulski ager, tj. južnu Istru. U XI. st. pripali su joj Labinski i Riječki arhiđakonat, a potkraj XVII. st. riječko područje pripalo je Tršćanskoj biskupiji te odmah potom Modruškoj. Porečka i pulska biskupija obuhvaća i teritorij povijesnih biskupija u Cissi (Cissanska biskupija, VI.–VIII. st.), Pićnu i Novigradu.

Pićanska biskupija spominje se od 524., a obuhvaćala je središnju feudalnu Istru, poslije Pazinsku knežiju. Ukinuta je 1788., a njezino je područje pripojeno Tršćanskoj biskupiji. Novigradska biskupija djelovala je od 520. do 1828.. kada je formalno ukinuta, a nakon smrti posljednjeg biskupa 1831. bila je pripojena Tršćanskoj biskupiji, odnosno 1828. uspostavljenoj Tršćansko-koparskoj biskupiji, a obuhvaćala je malo područje sjeverozapadne Istre oko Novigrada i (neko vrijeme) Umaga. Od Tršćanske su biskupije odvojeni dijelovi koji su nakon 1945. došli pod suverenitet Jugoslavije. Tada je osnovana Pazinska apostolska administratura, slovenski dio koje je 1951. pripojen Koparskoj biskupiji, a hrvatski dio 1977. Porečkoj biskupiji.

Biskupi Poreča i Pule od 1827. bili su Antonio Peteani (1827.–57.), Juraj Dobrila (1857.–75.), Ivan Nepomuk Glavina (1878.–82.), Alojzij Matej Zorn (1882.–83.), Giovanni Battista Flapp (1884.–1912.), Trifone Pederzolli (1913.–41.) i Raffaele Mario Radossi (1941.–47.). Apostolski administratori bili su Mihael Toroš (1947.–49.) i Dragutin Nežić (1949.–60.), koji je 1960–84. bio biskup, a sljedeći biskupi bili su Antun Bogetić (1984.–97.), Ivan Milovan (1997.-2012.) te Dražen Kutleša od 2012. do polovice srpnja 2020., kad je postao splitsko-makarskim nadbiskupom koadjutorom (od svibnja 2022. i nadbiskupom), ali je 3.IX.2020. imenovan apostolskim administratorom Porečke i pulske biskupije. Krajem siječnja 2023. papa Franjo I. je za novog porečkog biskupa imenovao Ivana Štironju, dotadašnjeg kotorskog biskupa.

https://www.biskupija-porecko-pulska.hr/