Liburnski zaljev, pov. naziv za Kvarnerski zaljev u starom vijeku (lat. sinus Liburnicus). Tako je nazvan po Liburnima, prapov. narodu koji je živio na području od rijeke Raše duž obale Hrvatskoga primorja do Ravnih kotara i rijeke Krke, te na svim otocima od Krka do Murtera. Posebno se taj naziv koristio za morsko područje između ist. Istre i Hrvatskoga primorja, s otocima Krkom, Cresom, Lošinjem i Rabom, jer se ono i u sr. vijeku, pa i poslije, nazivalo Liburnijom.

L. z. spominje Antoninski opis putova kada navodi putovanje morem od Pule preko »Liburnskog zaljeva« do Zadra. Orozije, crkv. pisac u V.st., u kratkom pregledu zemljopisa ist. Jadrana spominje L. z. s Liburnskim otocima, očito misleći na sve sjev. jadranske otoke. Liburnske otoke spominje i Strabon, koji izrijekom kaže da ih ima četrdesetak, misleći prvenstveno na one južno od Krka, Cresa i Lošinja. Sinonimni je zemljopisni pojam Flanatički zaljev (sinus Flanaticus), koji je vjerojatno stariji, a nastao je od naziva plemenske zajednice Flanonaca i naselja Flanone (danas Plomin), iako se vjerojatno odnosio samo na sjeveroist. dio Liburnskog zaljeva. S vremenom je prevladao naziv L. z., i zbog važnosti koje je to područje imalo u kasnom Rimskom Carstvu, u ustrojstvu obrane granica Italije na Julijskim Alpama (Claustra Alpium Iuliarum). U Artemidora Efežanina, grč. zemljopisca iz II. do I.st.pr.Kr., nalazi se Plominski zaljev kao naziv za Plominsku luku. I u Plinija Starijeg se javlja taj pojam, ali protegnut na cijelo morsko područje između ist. Istre i otoka Cresa. Peutingerov zemljovid ima Portus Flanaticus, napisan tako da nije jasno na što se odnosi, ali zacijelo ga valja tražiti između ist. Istre, Cresa i Lošinja.