Dukić, Ante, odvjetnik i političar (Kastav, 6.X.1854. – Volosko, 28.XII.1894.).

Po završetku gimnazije u Rijeci 1873. najprije bio namjesni učitelj u Zagrebu, a potom je upisao studij klasične filologije. Taj je studij napustio, te je u Beču diplomirao pravo. Radio je u financijskoj prokuraturi u Trstu (1883.–87.). U Beču je stekao doktorat prava 1884., a po završetku odvjetničke prakse 1887. napustio je državnu službu i posvetio se odvjetništvu. Otvorio je ured u Pazinu, a 1894., kratko prije smrti, preselio ga u Volosko.

Bio je vrlo aktivnim sudionikom istarskog hrvatskog nacionalnog pokreta. Već kao student bio je suosnivač Bratovšćine hrvatskih ljudi u Kastvu, prve hrvatske preporodne udruge u Istri, koja je poticala i pomagala školovanje hrvatskih učenika. U Trstu je surađivao u glasilu Naša sloga, kojemu je bio i urednikom. Promicao je uporabu hrvatskog jezika u javnom životu, kao odvjetnik i u političkom životu, pa mu je tršćanska Odvjetnička komora izrekla kaznu.

U političkom životu surađivao je s Matkom Laginjom i Vjekoslavom Spinčićem. S Laginjom je 1889. izabran u Istarski sabor kao stranački predstavnik vanjskih općina pazinsko-labinskoga kotara, a potom je imenovan zamjenikom zemaljskoga kapetana Istre i potpredsjednokom Istarskoga sabora. Na dužnost zamjenika kapetana dao je 1893. ostavku, ali ona nije prihvaćena. Kao zastupnik se zauzimao za rješenje financijskih pitanja o kojima su ovisile ustanove i gospodarski interesi istarskih Hrvata. Na općinskim izborima 1890. izabran je u Pazinu za gradonačelnika, a tu je dužnost obnašao do prerane smrti.