Zuccato, Giorgio Giovanni (rus. Jegor Gavrilovič Cukato, Егор Гаврилович Цукато), grof, general (Poreč, 24.IX.1761. - Gogoşu, današnja Rumunjska, 25.VIII.1810.).

Jedno od devetero djece u porečkoj plemićkoj obitelji Gabrielea Zuccata i Elisabette rođ. Morelli.

Od 1772. bio je pitomac prestižne kraljevske vojne akademije Karlsschule (Carlsschule) u Stuttgartu. Godine 1787., kada započinje rusko-turski rat, stupa u rusku vojsku. Istaknuo se pri oslobađanju tvrđave Očakov (danas Očakiv u Ukrajini) na Crnom moru te od carice Katarine Velike dobiva odličje Križa sv. Jurja četvrte klase. Sudjeluje u švedsko-ruskom ratu, a 1794. u pacifikaciji poljske pobune (odlikovanje Viteza sv. Vladimira pete klase). Sudionik austrijsko-ruske kampanje generala Suvorova protiv Francuza u Italiji 1799., gdje uspješno organizira lokalne snage u Pijemontu, Toskani i Umbriji te dobiva prekoredni čin general-bojnika i odlikovanje Križa sv. Jurja treće klase. U narednom rusko-turskom sukobu dobiva zadatak organiziranja suradnje s Karađorđevim srpskim ustanicima. Nakon uspješne ekspedicije preko Dunava, u kojoj je oslobođena Brza Palanka, ubrzo umire u mjestu Gogoşu na Dunavu.

Jedan od njegovih sinova, Nikolaj, bio je general konjaništva i ataman; godine 1815. spominju se u Petrogradu (Sankt Petersburg) njegove kćeri, grofice Julija i Aleksandra Cukato.