Brecelj, Marko
Brecelj, Marko, glazbenik, subverzivni performer i društveno-politički aktivist (Sarajevo, 30.IV.1951. – Izola, 4.II.2022.).
Odrastao je u Mariboru, gdje je maturirao u Drugoj gimnaziji, i u Kopru, gdje je dvije godine u glazbenoj školi učio svirati violinu i gitaru. U Ljubljani neuspješno studira geologiju i tehničku fiziku (roditelji su mu bili profesori fizike) te se odlučuje za status slobodnog umjetnika.
Glazbenu karijeru počeo je kao violinist u kvartetu Trije črnci i triju Krik s kojim je u ljeto 1972. u studiju koparskog radija snimio svoju prvu pjesmu. Kao kantautor nastupio je 1974. na Omladinskom festivalu u Subotici i dobio nagradu stručnog ocjenjivačkog žirija. Iste godine objavio je sa zabavnim (plesnim) orkestrom RTV Ljubljana, u aranžmanima i pod ravnanjem Bojana Adamiča, singl Duša in jaz, Tri ženske od Marka Breclja te album Cocktail, za koji je dobio nagradu Sedam sekretara SKOJ-a.
Na Cocktailu su u pjesmi Hiškar Rogač gostovali članovi grupe Sedem svetlobnih let s kojima se udružuje u rock bend Buldožer. Da Buldožeri imaju drugačiji pristup i žele djelovati suprotno zadanim okvirima tadašnje jugoslavenske pop kulture i estrade općenito bilo je jasno već nakon uvodnih nastupa i objave prvog albuma Pljuni istini u oči 1975. Drugi LP Zabranjeno plakatirati izašao je s godinom zakašnjenja (1977.) zbog problema s politički nepodobnim tekstovima i potencijalnom zabranom. Treći i posljednji čin zajedničkog rada u Buldožeru okončan je Zlatnom arenom na pulskom filmskom festivalu 1979. za glazbu filma Živi bili pa vidjeli, koja je objavljena na istoimenom malom albumu. Iste godine Brecelj napušta Buldožer. Na vrijeme je shvatio da bend prestaje biti alternativan, čime se zatire izvorna ideja njegova osnutka. Rastanak s takvim vidom djelovanja da se iščitati u Brecljevom stihu „novo vrijeme, staro stanje, isto sranje“. Ipak, autor je ili suautor nekoliko pjesama, među kojima i Novo vrijeme, s četvrtog Buldožerovog albuma Izlog jeftinih slatkiša 1980.
Vrativši se kantautorskom djelovanju imao je nekoliko zapaženih solo pjesama i suradnju s pjesnikom Ivanom Volaričem - Feom s kojim je snimio "bootleg" Duo Zlatni zubi (1980.). Godine 1981. objavio je singl Parada / Majmuni / Trotoari.
Pokrenuo je u Kopru 1983. bend (projekt) Marjanov čudni zajec s kojim je održao 30-ak koncerata i 1985. objavio album Svinjam Diamante. Potom 1986./87. s bendom Javna Vaja snima album (kazetu) Desant na Rt dobre nade, a 1988. s basistom Alenom Joštom i saksofonistom Primožom Šmitom album Javna Vaja. S Joštom je, kao Javna Dvaja, objavio CD Moje krave molznice (1991.). Gostovao je u raznim grupama poput SRP i Strelnikoff, s potonjim je snimio CD Hojladrija * Svinjarija * Diareja * Gonoreja (1994.). Samostalni album (DVD) Samospevi objavio je 2015.
Od 1991. do 2015. vodio je s udrugom Društvo prijateljev zmernega napredka (DPZN) koparski Mladinski, kulturni, socialni in multimedijski center – MKSMC.
Često je nastupao s Francijem Blaškovićem koji mu je povjerio svoju Ligu za boj protiv turizma.
Društveno i politički vrlo angažiran, više se puta kandidirao na izborima za koparskog gradonačelnika, a u jednom je mandatu, 2003.-07., bio gradskim vijećnikom. Suosnivač je neparlamentarne političke stranke Akacije.
Dobitnik je nagrade Jež RTV Slovenije 2019. i državne glazbene nagrade Zlatna frula za životno djelo 2020.
Brecelj je, bez pogovora, utro put promjenama u učmaloj jugoslavenskoj rock-glazbi i bio s grupom Buldožer nadahnuće za prve punk-grupe poput Pankrta, Parafa, Termita i druge, što je krajem 1970-ih te u idućem desetljeću uzrokovalo kvalitativne promjene i pomicanje granica na tadašnjoj glazbenoj sceni.
Komentari
Trenutno nema objavljenih komentara.
Ostavi komentar